03.11.2026.
Odgovor: Sukladno odredbama Zakona o radu, poslodavac može uvesti nejednaki raspored radnog vremena ako narav posla i organizacija rada to zahtijevaju. Zakon ne ograničava broj puta tijekom godine kada poslodavac može uvesti nejednaki raspored radnog vremena, što znači da se isti može uvoditi više puta godišnje, pod uvjetom da su pritom poštovane zakonske pretpostavke i ograničenja vezana uz trajanje, prosječno radno vrijeme i zaštitu radnika.
Prema članku 66. Zakona o radu, ako je radno vrijeme nejednako raspoređeno, ono tijekom jednog razdoblja može trajati duže, a tijekom drugog kraće od punog ili nepunog radnog vremena, pri čemu prosječno radno vrijeme tijekom razdoblja trajanja nejednakog rasporeda ne smije prelaziti puno odnosno ugovoreno radno vrijeme radnika.
Razdoblje u kojem se radno vrijeme može nejednako rasporediti može trajati najduže četiri mjeseca, osim ako je kolektivnim ugovorom ugovoreno dulje referentno razdoblje, koje može trajati najviše šest mjeseci.
Nadalje, kod nejednakog rasporeda radnog vremena ukupno radno vrijeme radnika, uključujući prekovremeni rad, ne smije biti duže od 50 sati tjedno, odnosno do 60 sati tjedno ako je to dopušteno kolektivnim ugovorom i ako je radnik dao pisanu suglasnost za takav rad.
Poslodavac je također obvezan unaprijed utvrditi raspored radnog vremena te o njemu pravodobno obavijestiti radnike, sukladno članku 66. stavku 8. Zakona o radu.
Slijedom navedenoga, poslodavac može više puta tijekom godine uvoditi nejednaki raspored radnog vremena, pri čemu svako pojedino razdoblje mora biti organizirano u okviru zakonom dopuštenog referentnog razdoblja i uz poštivanje ograničenja prosječnog tjednog radnog vremena te ostalih prava radnika propisanih Zakonom o radu.
