04.11.2026.
Odgovor: Prema Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), povećan opseg posla može predstavljati opravdan razlog za uvođenje prekovremenog rada, ali samo uz poštovanje zakonskih ograničenja koja se odnose na dnevno, tjedno i godišnje trajanje radnog vremena.
Sukladno članku 65. Zakona o radu, u slučaju izvanrednog povećanja opsega poslova, poslodavac može radniku pisanim putem naložiti prekovremeni rad. Ako zbog hitnosti nije moguće prethodno izdati pisani nalog, poslodavac može prekovremeni rad naložiti usmeno, ali ga je dužan potvrditi u pisanom obliku u roku od sedam dana.
Međutim, činjenica da postoji povećan opseg posla ne znači da radnici mogu neograničeno raditi po 12 sati dnevno tijekom više tjedana. Ključno je da se poštuju zakonska ograničenja radnog vremena. Kod redovitog rasporeda radnog vremena, ukupno trajanje rada, uključujući prekovremeni rad, ne smije biti duže od 50 sati tjedno, a prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati više od 180 sati godišnje, odnosno najviše 250 sati godišnje ako je to ugovoreno kolektivnim ugovorom.
Stoga će rad u trajanju od 12 sati dnevno biti dopušten samo ako se time ne prekorači zakonski maksimum od 50 sati rada tjedno. Primjerice, ako bi radnici radili 12 sati dnevno pet dana u tjednu (ukupno 60 sati), takav raspored nije dopušten, osim u posebnim slučajevima nejednakog rasporeda ili preraspodjele radnog vremena, kada Zakon propisuje posebne uvjete i ograničenja. Kod nejednakog rasporeda radnog vremena radnik također u pravilu ne smije raditi više od 50 sati tjedno, dok je rad do 60 sati tjedno, uključujući prekovremeni rad, moguć samo ako je to uređeno kolektivnim ugovorom, uz poštovanje propisanog prosječnog tjednog radnog vremena tijekom referentnog razdoblja.
Osim ograničenja trajanja rada, poslodavac je dužan osigurati i pravo radnika na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno tijekom svakog razdoblja od 24 sata, kao i pravo na tjedni odmor, osim u slučajevima i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu. Nepoštivanje tih prava predstavlja povredu propisa o radnom vremenu.
Posebno treba voditi računa da određene kategorije radnika imaju dodatnu zakonsku zaštitu. Tako, primjerice, trudnica, roditelj djeteta do osam godina života te radnik koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca mogu raditi prekovremeno samo ako poslodavcu dostave pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku, osim u slučaju više sile.
Slijedom navedenoga, odgovor je da rad od 12 sati dnevno nije sam po sebi zabranjen, ali je dopušten samo ako je organiziran u skladu sa svim odredbama Zakona o radu koje uređuju prekovremeni rad, nejednaki raspored ili preraspodjelu radnog vremena, uz poštovanje najvećeg dopuštenog tjednog radnog vremena, ograničenja prekovremenog rada, obveznih odmora radnika te eventualnih dodatnih uvjeta propisanih kolektivnim ugovorom ili drugim izvorom radnog prava.
