09.02.2026.
Pitanje: Imamo pitanje oko kojeg uvijek imamo
nedoumice vezano za prekovremeni rad, članak 65. Zakona o radu:
„(1) U slučaju više sile, izvanrednog
povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik
je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog
radnog vremena (prekovremeni rad).
Dakle, mi smo
dužni dati pisani zahtjev radniku za prekovremeni rad ali nigdje nije
definirano koliko unaprijed trebamo najaviti djelatniku?
Odgovor: U vezi s Vašim upitom o roku za najavu prekovremenog rada, valja istaknuti da Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, dalje: ZOR) ne propisuje izričit rok u kojem je poslodavac dužan unaprijed dostaviti pisani zahtjev za prekovremeni rad.
Sukladno članku 65. stavku 1. ZOR-a, u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi prekovremeno, dok se u takvim okolnostima zahtjev može dati i usmeno, uz obvezu da se pisano potvrdi u roku od sedam dana. Nadalje, sukladno članku 60. ZOR-a, poslodavac je dužan obavijestiti radnika o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena unaprijed, u pravilu najmanje tjedan dana, osim u slučaju prijeke potrebe za radom.
O odnosu između obveze poslodavca da najmanje tjedan dana unaprijed obavijesti radnika o njegovu rasporedu ili promjeni njegova rasporeda i obveze za dostavom pisanog zahtjeva za prekovremeni rad, svjedoči sudska praksa. U jednom slučaju radnik se usprotivio izvanrednom otkazu koji je donesen zbog odbijanja prekovremenog rada. Radnik je naveo, između ostaloga, kako je poslodavac propustio u zakonski propisanom roku obavijestiti radnika o raspoređivanju radnog vremena, odnosno bio je dužan najmanje tjedan dana unaprijed obavijestiti tužitelja o njegovu rasporedu ili promjeni njegova rasporeda radnog vremena.
Unatoč tom argumentu, prvostupanjski sud je odbio radnikov tužbeni zahtjev. Tu je presudu u žalbenom postupku potvrdio i drugostupanjski sud koji je zaključio da je prekovremeni rad u konkretnom slučaju bio posljedica događaja koji je „izvanredan i nepredvidiv“ (preseljenje robe u drugo skladište kako bi se mogao nastaviti redovni posao). S obzirom na izvanrednost situacije, sud je utvrdio da je poslodavac na siguran način izvijestio radnike čim je saznao za nužnost preseljenja, te da je neodlučan navod radnika da je zaprimio odluku o prekovremenom radu samo dva dana ranije. (Općinski radni sud u Zagrebu, Pr-949/2024-10.; Županijski sud u Zagrebu Gž R-249/2025-2)
Slijedom navedenog, iako nije propisan rok za dostavu pisanog zahtjeva za prekovremeni rad, preporuka je da poslodavac pošalje pisani zahtjev za prekovremeni rad što ranije od trenutka saznanja za potrebom prekovremenog rada.