10.06.2025.
No, stvarnost na terenu izgleda znatno
drugačije. Hrvatska je danas među vodećim zemljama u Europskoj uniji po uvozu
hrane po glavi stanovnika, dok istovremeno više stotina tisuća hektara
poljoprivrednog zemljišta zjapi neobrađeno. Značajan dio novca odlazi na
administraciju, prekomjerno subvencioniranje neodrživih gospodarstava i tzv.
„proizvodnju na papiru“, dok domaća poljoprivreda uglavnom izvozi sirovine, a
uvozi gotove prehrambene proizvode s višom dodanom vrijednošću – često
proizvedene upravo iz tih izvezenih sirovina.
Još je poraznije što su mnoge od tih
sirovina proizvedene na državnom poljoprivrednom zemljištu, dakle zemljištu
koje je u vlasništvu hrvatskih građana. Nedostatak snažnog domaćeg sektora
prerade znači da Hrvatska ne koristi ni približno svoj puni potencijal, a sve
to događa se u sjeni jednog od najneugodnijih fenomena domaće poljoprivrede –
tzv. sive poljoprivrede. Stotine tisuća hektara obrađuju se bez ikakvih
prijava, fiskalnih računa, sanitarne i veterinarske kontrole te bez plaćanja
poreza. Istovremeno, oni koji rade po pravilima sve teže opstaju.
Ipak, unatoč ovako složenoj i često
obeshrabrujućoj slici – nije sve crno. Mnoge hrvatske tvrtke, obiteljska
gospodarstva i zadruge ne odustaju. Svakodnevno ulažu u modernizaciju, preradu
i razvoj proizvoda s visokom dodanom vrijednošću. Od malih mljekara, sušionica
mesa i voća, do značajnih investicija u prehrambenu industriju, svjedočimo
stvarnom otporu sustavu koji ih često ne prepoznaje. Ti primjeri pokazuju da
vizija održive i konkurentne domaće poljoprivrede nije utopija, već realna
mogućnost – uz uvjet da država jasno odluči na čiju će stranu stati.
Zemlja, znanje i motivirani ljudi
postoje. No bez jasne promjene prioriteta, domaći proizvod ostat će rezultat
dobre volje pojedinaca – umjesto ozbiljne nacionalne strategije.
HUP – Udruga prehrambene industrije i
poljoprivrede želi svojim konstruktivnim prijedlozima pokrenuti pozitivne
promjene u poljoprivredi i proizvodnji hrane i zato predlažemo model
upravljanja državnim i privatnim poljoprivrednim zemljištem, koji će dovesti
do:
·
povećanja
konkurentnosti domaće poljoprivredne industrije,
·
veće
sigurnosti opskrbe prerađivačke industrije,
·
veće
otpornosti prehrambenog sustava,
·
manje
ovisnosti o uvozu i globalnim lancima opskrbe,
·
povećanja
potrošnje domaćih proizvoda,
·
bolje
sljedivosti i kontrole kvalitete,
·
znatnog
smanjenja sive poljoprivrede,
·
znatnog
smanjenja podzakupa državne zemlje,
·
smanjenja
logističkih troškova i ekološkog otiska,
·
brže
obrade i manje otpada.
U posljednjih deset godina, hrvatski
građani su kroz razliku u cijeni zakupa zemljišta (između državnog i tržišnog)
subvencionirali poljoprivredu s čak 200 –300 milijuna EUR. Država, kroz sustav
potpora koji nije vezan uz proizvodnju i količine, te zakupnu cijenu državnog
zemljišta koja je 3 – 5 puta niža od tržišne, omogućuje pozitivnu kalkulaciju
izvoza primarnih sirovina, uključujući i trošak transporta te organizacije
otkupa. Državna zemlja ne smije služiti kao izvor pasivne rente, već kao
razvojni resurs.
Predlažemo model u kojem se visina
zakupa državnog zemljišta određuje na način da zakupci koji proizvode i
prerađuju ili proizvode i predaju robu na preradu unutar određene kilometraže
od zemljišta ili pod etiketama kao što su „Hrvatska kvaliteta“, „Izvorno
hrvatsko“, „ZOI“, „ZOZP“, „Mlijeko s hrvatskih farmi“, „Proizvodi hrvatskog
seljaka“,, „dokazana kvaliteta“ i druge hrvatske oznake - zadržavaju
subvencioniranu cijenu zakupa. Svim ostalim zakupcima cijena zakupa povećava se
tri puta. Pod preradom podrazumijevamo i vrstu proizvodnje stočarstvo.
Predlažemo da se ovaj model primijeni i
na zakupe privatnog zemljište, uz državnu subvenciju zakupa za one koji
prerađuju ili predaju proizvode u skladu s ovim kriterijima. Sa samo 40
milijuna EUR moguće je subvencionirati 200.000 hektara oranica s 200 EUR po
hektaru.
Ukupna vrijednost hrvatske
poljoprivredne proizvodnje iznosi oko 3 milijarde EUR, a procjene (i
optimistične i konzervativne) govore da siva poljoprivreda zauzima minimalno
30% tog iznosa. Prema predloženom modelu na subvencioniranim površinama, siva
poljoprivreda bila bi gotovo nemoguća, a iznos uložen u subvencije višestruko
bi se vratio. Lovcima na poticaje onemogućuje se trenutno pozitivna kalkulacija
između cijene državne zemlje i primljenih potpora.
Ovom jednostavnom mjerom obuhvatilo bi
se između 400.000 i 500.000 hektara najkvalitetnijeg državnog i privatnog
zemljišta u RH. Time bi se stvorila snažna zemljišna i sirovinska osnova bez
koje siguran i ubrzan rast domaće proizvodnje i prerade nije moguće ostvariti.
Omogućimo domaćoj sirovini, domaću
ambalažu.