08.09.2016.
Cjeloviti govor predsjednice HUP-a, gospođe Gordane Deranje, donosimo u nastavku teksta:
"Poštovane dame i gospodo,
poštovani predstavnici političkih stranaka i koalicija, poštovani poduzetnici i poslodavci, poštovani gosti,
drago mi je da je današnja kao i prethodne rasprave koju su organizirali HUP i Hanza media izazvala veliko zanimanje i interes. To dokazuje da smo dijelom opet uspjeli u tome da raprave koje se vode u predizborno vrijeme usmjerimo prema pravim pitanjima i još važnije – prema traženju pravih odgovora.
U prošloj kampanji puno se govorilo o reformama, ali ih nažalost nakon kampanje opet nismo imali prilike vidjeti i u stvarnome životu. U ovoj kampanji reforme su pale u drugi plan, politici nije bilo drago čak ni govoriti o njima, pa nas s pravom brine što će tek biti nakon izbora kada bi ih treblo provoditi. U ovoj smo kampanii zato opet čuli jako puno hrabrih i grandioznih obećanja. Ali malo uvjerljivih objašnjenja koja ulijevaju sigurnost da su ona dobro promišljena, realna i ostvariva.
Čini mi se kao da niti jedna od naših političkih opcija nije dovoljno svjesna istine o tome u kakvome svijetu mi danas živimo. A živimo u globaliziranom svijetu nikad bržih promjena. U svijetu koji se doslovce svaki dan mijenja. Zato ću ponoviti ono što sam rekla na našem Danu poduzetnika – samo pojedinci, organizcije, kompanije i države koji se i sami mijenjaju i prilagođavaju tom novom svijetu danas mogu biti uspješni. Svi ostali su gubitnici.
Hrvatska je nažalost među njima. Iako i mi u HUP-u kao i mnogi drugi na promjene, suštinske i duboke, pozivamo već skoro 20 godina, političke elite i pojedine interesne skupine kojima odgovara ovakvo stanje, prema njima su još uvijek, blago rečeno, rezervirane.
Zato je Hrvatska danas na dnu Europske unije. Brojne tranizicijske zemlje, koje su nekada mogle sa zavišću gledati prema nama, danas su bitno bolje, uspješnije i daleko ispred nas. Jednostavo od stare se slave ne živi.
Kao što se ne može dobro živjeti, napredovati i rasti samo od turizma. I od gospodarskih uzleta drugih zemalja. A to je ono što se nama događa. Rast zbog kojega svi sada osjećamo olakšanje nismo stvorili sami. Ili da budem preciznija, nije ga stvorila naša politika.
Znam da će si i danas i lijeva i desna opcija pokušati pripisati zasluge za rast BDP-a. Međutim, gospodo političari, prava je istina da vi s time imate jako malo veze. Jedini koji si zaista mogu pripisati zasluge za ovaj dobar trend i izlazak iz krize jesu poduzetnici, poslodavci i zaposleni u privatnome sektoru.
Mi smo pritisnuti krizom zasukali rukave i stisnuli zube. Pa smo zajedno, poslodavci i radnici, proveli naše reforme. Smanjivali smo broj ljudi, smanjivali smo plaće, okrenuli smo doslovce - kako se kaže -svaki kamen tražeći prostor i prilike za smanjivanje troškova, za povećanje produktivnosti. Morali smo se promijeniti, početi raditi na drugačiji način. I bilo je to u jako puno slučajeva i teško i bolno. Ali moralo se. Da to nismo napravili danas bismo još bili u recesiji.
A da su država i javni sektor odradili makar trećinu onoga što smo odradili mi, vjerujem da bismo iz krize izašli bitno prije i da bismo danas rasli dostruko više. A naši bi poduzetnici i građani već imali bolje obrazovanje, bolje zdravstvo, manju, ali efikasniju i potpuno informatiziranu javnu upravu, brže i pouzdanije pravosuđe...
Zapravo je smiješno koliko se iscrpljujemo na pričama o reformama uvijek tražeći razloge zašto ih ne treba baš sada započinjati i provoditi. A prava je istina da to nije nešto što jednom započne provede i onda tko ostane sljedećih 20 godina. Kao što sam rekla na početku svijet se mijenja svaki dan i mi se moramo konstantno mijenjati i prilagođavati ako želimo biti uspješni. Mi koji radimo u kompanijama to jako dobro znamo.
Zato je ono što mi očekujemo i što tražimo od ovih izbora – da politika konačno shvati kakvo je vrijeme u kojem živimo i da je ona ta na kojoj je odgovornost da Hrvatska u tom i takvom svijetu bude zemlja u kojoj se dobro živi i u kojoj njezini građni vide svoju i budućnost svoje djece.
Do toga se ne može doći populizmom i čuvanjem postojećeg stanja, do toga se može doći samo ozbiljnim i teškim radom, samo znanjem i iskustvom, voljom i hrabrošću da se konačno pokrenu procesi nužnih promjena.
Pravo je pitanje koja je od naših političkih opcija na to zaista spremna i koja ima takve ljude?
Odgovor na to pitanje smo tražili na našim raspravama, a tražimo ga i danas.
Na kraju ću iskoristiti ovu priliku da istaknutim predstavnicima dvaju najjačih političkih opcija koji su danas s nama još jednom zahvalim na dolasku i spremnosti da se sučele argumentima."