11.08.2025.
Malo manje od 165.000 poduzeća – obveznika poreza na dobit i javne objave financijskih izvješća, s 1,07 milijuna radnika, ostvarilo je u 2024. godini 170,1 milijardu eura ukupnih prihoda, 8,3 milijarde ili 5,1% više u odnosu na 161,8 milijardi za 2023. U 2024. generirali su 9,9 milijardi prebijene neto dobiti, 1,2 milijarde ili 13,8% više u odnosu na 8,7 milijardi za 2023. Odnos onih koji su poslovali s dobiti i gubitkom za 2024. godinu je 68,2% - 31,8%, blago je pogoršan u odnosu na 69,1% - 30,9% iz 2023. Broj investitora i izvoznika u 2024. zadržani su na razini 2023., s udjelom 8,6% investitora i 16,3% izvoznika. Pri tome je 2700 velikih i srednje velikih s 500.000 (46,5% od ukupnog broja) zaposlenih ostvarilo 111 milijardi eura ukupnih prihoda (65,3%) i 6,1 milijardu (61,5%) prebijene neto dobiti.
Preostalih 59 milijardi (34,7%) ukupnih prihoda ostvarili su manji, odnosno mali (17.500) i mikropoduzetnici (144.000), s 570.000 radnika (53,5%), te iz svojeg poslovanja zbirno generirali 3,8 milijardi (38,5%) prebijene neto dobiti.
Pad profitabilnosti malih
Veliki i srednje veliki, koji prema svojim osobinama, poslovnim modelima i ostvarenjima predstavljaju logičnu cjelinu, na temelju svojih rezultata obračunali su i ostvarili prihod za državni proračun u obliku poreza na dobit u iznosu 1,14 milijardi (57,4% od ukupno 1,99 milijardi obračunanog poreza na dobit), a na isti način grupirani mali i mikropoduzetnici 846 milijardi (42,6%).
Ovi prethodno navedeni financijski podaci i udjeli po pojedinim segmentima prema veličini važni su kako bi se mogla bolje razumjeti pozicija malog poduzetništva. Treba napomenuti da ovako razdijeljen „realni sektor“ treba promatrati s određenim ogradama, s obzirom na to da se već unutar 17.500 malih (prema veličini utvrđenoj po Zakonu o računovodstvu) nalazi određeni broj onih koji su po broju zaposlenih, imovini i prihodima, kao i kontinuiranom rastu, vrlo blizu prelaska u kategoriju srednje velikih, a također da su poslovanje i poslovni modeli malih prilično različiti od mikropoduzetništva.
Važno je napomenuti da se segment mikropoduzetništva za potrebe raznih analiza mora podijeliti na one s minimalno 1 zaposlenim (97.300 poduzeća) i bez zaposlenih (46.800, što je 32,4% od ukupnog broja mikropoduzetnika). Velik broj mikropoduzeća bez zaposlenih (udio 28,5% u ukupnom broju poduzeća iz „realnog sektora“) ostvaruje tek 1,3% (2,2 milijarde) ukupnih prihoda „realnog sektora“ RH i samo 0,2% prebijene neto dobiti RH (23,2 milijuna), te za 2024. ima negativan omjer dobitaša i gubitaša, 48% - 52%. A to su, neovisno o veličini, sasvim drugačije performanse u odnosu na poduzeća s minimalno jednim zaposlenim, i imaju velik negativan utjecaj na podatke i izvedene pokazatelje za mikropoduzetništvo kad su uključeni u promatranje.
U četiri godine (2021. – 2024.) ukupni su prihodi malih i mikropoduzetnika s minimalno 1 zaposlenim (u daljem tekstu: „manji“) prosječno godišnje rasli (CAGR) 7,6%, a u 2024. u odnosu na 2023. godinu 6,6%. Za usporedbu, ukupni prihodi velikih i srednje velikih (u daljem tekstu: „veći“) u četiri godine su prosječno rasli značajno više, 10,5%, ali u 2024. u odnosu na 2023. značajno (za 2,4 postotna boda) manje od manjih, za 4,2%.
U 2024. mali su smanjili svoju neto profitabilnost za 1 postotni bod, od 8,1% neto marže profita za 2023. na 7,1% za 2023., a mikropoduzetnici zadržali su svoju profitabilnost na 6,5% neto marže profita. Nepovoljne okolnosti iz eksternog i internog okruženja, kao što su intenzivnije korištenje veće pregovaračke moći velikih u uvjetima nestabilnosti i nesigurnosti (bilo kupaca bilo dobavljača), rast troškova financiranja i sve jača pregovaračka moć radnika kao ključnih dionika poduzetničkih ekosustava (rast plaća i naknada pod inflatornim pritiscima i nepovoljnim okolnostima na tržištu rada: fluktuacija, manjak kvalificiranih, demografija), utjecale su na pad profitabilnosti malih.
Kod mikropoduzetnika s minimalno jednim zaposlenim situacija je malo drugačija. U ukupnom broju mikropoduzetnika s minimalno jednim zaposlenim su njih 44.000 ili 45,2%. Ta populacija može autonomno odlučivati o visinama plaća, tako da budu što niže, i da se optimalno koriste sve neoporezive naknade. Uz to, za njih je prihvatljiva mogućnost da za zadovoljavanje materijalnih potreba koriste isplatu dobiti (stopa poreza na dobit za one s prihodima manjim od milijun eura je 10% te stopa poreza na dohodak od kapitala 12%, ukupno 13,6%). Čak 44.600 poduzeća s jednim zaposlenim nema nikakvih ograničenja za primjenu takvih politika u svrhu materijalne motivacije radnika, a i ostali mikropoduzetnici, po vlasničkoj i upravljačkoj strukturi te po malom broju zaposlenih (4,4 prosjek broja radnika za 53.300 mikropoduzeća s više od 1 radnika), fleksibilniji su u tome od poduzeća drugih veličina.
Unatoč tome što je u 2024. u odnosu na 2023., pod pritiskom povećane minimalne plaće (za 2024. godinu 840 eura, 20% više u odnosu na 700 za 2023.), najveći postotni rast zabilježen kod mikropoduzeća, 15,5%, prosječna mjesečna neto plaća i naknade mikropoduzetnika iznosila je i dalje manje od 1000 eura, značajno manje od svih ostalih segmenata po veličini, kao i od prosjeka za cijeli „realni sektor“ RH.
Kad govorimo o poduzetničkoj izvrsnosti, i mjerimo njenu razinu, poseban naglasak daje se na ulaganja i izvoz. Što se tiče ulaganja u dugotrajnu imovinu, od ukupno 13 8 milijardi eura, koliko su zbirno investirala poduzeća iz realnog sektora u 2024., manji su poduzetnici (mali i mikro) investirali 5,2 milijarde ili 37,6% od ukupnih ulaganja. Godinu ranije, 2023., u ukupnim ulaganjima, u vrijednosti 13,7 milijardi (gotovo isto kao 2024.), udio manjih bio je veći, 40,3%, u iznosu od 5,5 milijardi (300 milijuna više nego 2024.). U tome negativnom odstupanju najveći su udio dali mali poduzetnici, koji su u 2023. investirali 3,2 milijarde, a u 2024. čak 500 milijuna ili 16,2% manje, odnosno 2,7 milijardi. Interesantno je da su u apsolutnom iznosu u 2024. u odnosu na 2023. najviše porasla (za 200 milijuna) ulaganja u dugotrajnu imovinu mikropoduzetnika, s 2,3 na 2,5 milijardi. Ulaganja u građevine, koja su u 2023. iznosila 2,93 milijarde (udio u ukupnim ulaganjima 53,1%), u 2024. su pala za značajnih 23,8%, na 2,23 milijarde (udio 43,2%), a ulaganja u strojeve i opremu porasla su s 1,4 milijarde, za 12,7%, na 1,58 milijardi u 2024. Time se njihov udio u ukupnim ulaganjima povećao s 25,4% za 2023. na 30,5% za 2024. Najveći postotni rast ostvaren je u području ulaganja u biološku i nematerijalnu imovinu (imovinu ključnu za razvoj izvrsnosti: R&D, SW, informacije), čak za 33,5%, s 318,6 milijuna u 2023. na 425,2 milijuna u 2024. No još je riječ o relativno malom udjelu u ukupnim ulaganjima u 2024., 8,2%, ali značajno većim u odnosu na 5,8% za 2023.
Ulaganja u značajnoj mjeri ovise o pristupu ekonomski razumnim izvorima financiranja (troškovi kamata, rokovi, osiguranja, naknade), EU subvencijama i državnim potporama (uključujući porezne olakšice). Promatrajući trendove u četiri godine „post korona“ razdoblja, 2021. – 2024., može se uočiti poduzetnički oprez pri donošenju odluka o zaduživanju. Jasno se uočava da su manji poduzetnici na pogreškama iz prethodne dugogodišnje financijske krize koja je počela krajem 2007., kad su se uz blagoslov kreditora prekomjerno i skupo zaduživali i time stvorili značajne probleme u poslovanju, itekako naučili gradivo i unaprijedili upravljanje financijama. U četiri godine financijski je dug samo blago povećavan, prosječno godišnje (CAGR) 4,9%, upola manje od četverogodišnjeg CAGR EBITDA (9,7%), tako da je odnos neto financijskog duga i EBITDA u zadnje dvije godine manji od 2, što kreditorima i zajmodavcima indicira izuzetno mali rizik od neurednog servisiranja financijskog duga u skladu s ugovornim odredbama, kao i značajne mogućnosti dodatnog zaduživanja. Naravno, ne uz aktualne previsoke kamatne stope i troškove kamata, čime se nepotrebno smanjuje likvidnost i profitabilnost poduzetništva, te time onemogućuje više ulaganja te brži rast i razvoj gospodarstva, što bi u konačnici pridonijelo općem društvenom boljitku.
Izvoz - aktivnost većih poduzeća
Izravni izvoz, od kojeg se ostvaruju prihodi od prodaje u inozemstvu, u najvećoj je mjeri tržišna aktivnost većih (velikih i srednjih) poduzeća. Od ukupno 32,13 milijardi izvoza u 2024., veći su ostvarili 23,7 milijardi ili 73,8%, a manji (mali i mikro) preostale 8,43 milijarde ili 26,2%. Naravno da i manji dio svojih prihoda ostvaruju sudjelujući u izvozu većih, no kad se promatraju podaci o prihodima od izravnog izvoza, udio te komponente prihoda u poslovnim prihodima malih i mikropoduzetnika značajno su manji. Udio prihoda od izvoza u ukupnim prihodima većih za 2024. malo je iznad 20%, za male je bio 16%, a za mikro 11,5%. U 2024. prihodi od izvoza malih porasli su za 4,5%, a u četiri su godine (2021. – 2024.) prosječno rasli 5,7%. Mikro su svoje prihode od izvoza u 2024. povećali čak za 10,2%, a u četiri godine prosječno su im rasli 3,8%. S tim da je, s obzirom na rast ukupnih prihoda u 2024. u odnosu na 2023., udio izvoza malih pao sa 16,3% na 16%, a kod mikro je u 2024. došlo do porasta udjela na 11,5%, u odnosu na 11% za 2023.
Svi prethodno iskazani podaci o prihodima te neto profitu, plaćama, ulaganjima i izvozima, kao i njihovi trendovi, indiciraju dobru kvalitetu i značaj malog poduzetništva u ekosustavu RH. To dodatno potvrđuju izvedeni pokazatelji kojima se mjere rentabilnost poslovanja, likvidnost, razina financijske izvrsnosti i financijske stabilnosti. Operativna marža manjih (mali i mikro s minimalno 1 zaposlenim) za 2024. (8,4%) značajno je bolja, za 1,7 postotni bod u odnosu na 6,7% za veće (velike i srednje zbirno), a sličan je odnos bio i godinu ranije. Također, koeficijent tekuće likvidnosti (1,3) manjih za 2024. bolji je za 0,2 od 1,1 većih. S obzirom na strukturu pasive većih, na veći udio temeljnoga kapitala kojim se financira dugotrajna imovina, za razliku od malih, kod kojih se dugotrajna imovina financira više iz dugoročnih obveza, odnos financiranja iz vlastitih i vanjskih izvora malo je nepovoljniji, 37% - 63%, dok je to kod većih gotovo „školskih“ 48% - 52%. No stupanj pokrića veći od 1, zadnje tri godine nepromjenjivih 1,2 (za veće manji 1,04) upućuje na ono što smo već napomenuli, da su mali poduzetnici na naučenom iz ranijih pogrešaka (financijska kriza 2007.) prilično unaprijedili svoju sposobnost i odgovornost iz područja upravljanja financijama, te su oprezniji kad je riječ o zaduživanju, zaštiti i naplati potraživanja, nabavi i trošenju resursa. Takvo ponašanje i unaprijeđene kompetencije odrazili su se pozitivno i na vrijednosti pokazatelja kojima se korištenjem kompleksnijih modela mjeri razina financijske izvrsnosti, stabilnosti i rentabilnosti, te otpornosti na potencijalne krizne situacije jačeg intenziteta iz eksternog okruženja.
Činjenica je da su vrijednosti izvedenih kvalitativnih financijskih pokazatelja za 2024. malo lošiji u odnosu na 2023. To je znak upozorenja da će biti potrebno uložiti dodatne napore, kako poduzetnici pojedinačno tako i institucionalno uz sudjelovanje svih dionika našeg ekosustava, da se dobra razina kvalitete poslovanja malih ne ugrozi, dapače, da se u budućem razdoblju još unaprijedi. Za poduzetnike će fokus i dalje biti sve veći na unapređenju kvalitete upravljanja ljudskim resursima, osiguravanju da ključni dionik poduzeća, ljudi, budu motivirani, odgovorni i kompetentni, te da time optimalno i agilno participiraju u jačanju organizacijske izvrsnosti. Za ostale dionike ekosustava odgovornost je da svaki od njih iz svojeg područja djelovanja, kao „pravi“ partneri koji razumiju benefite koji se za društvo stvaraju iz poduzetništva, osiguraju adekvatnu potporu. Upravo često spominjana niska razina produktivnost hrvatske ekonomije u manjoj je mjeri vezana na same radnike, a u većoj je mjeri vezana na okolnosti koje „okružuju“ poduzetništvo, a neke od njih su: visoki troškovi financiranja; porezne politike; niska razina povezanosti školstva, zdravstva i znanosti sa stvarnim potrebama gospodarstva; visoka razina korupcije; neefikasnost javne uprave; izostanak snažnijih demografskih i imigracijskih politika. Pogotovo za male od velike je važnosti institucionalni razvoj koncepata povezivanja i razni oblici udruživanja, čime bi se jačala njihova pregovaračka moć, kao i veća raspoloživost informacija i kompetencija potrebnih za efektivnije (poslovna izvrsnost, raditi prave stvari) i efikasnije (operativna izvrsnost, raditi na pravi način) poslovanje.