27.05.2019.
Stručnjaci Apsolona, donedavno Sense Consultinga, osmislili su
Hrvatski digitalni indeks (HDI) koji analizira spremnost gospodarstva na
izazove koji ubrzano mijenjanju tradicionalni način poslovanja. Anketa je
nedavno provedena na uzorku od 300 hrvatskih tvrtki među kojima je 65 velikih
(više od 250 zaposlenika) te 235 srednjih tvrtki (od 50 do 249 zaposlenika)
koje uspješno posluju u različitim regijama i industrijskim sektorima. Anketa je između ostalog pokazala kako tek 15
posto domaćih kompanija ima razvijenu strategiju digitalne transformacije, samo
17 posto ih smatra kako je u potpunosti spremno na promjene koje će ona
donijeti, a manje od trećine (29.7%) je transformacija pri vrhu liste
prioriteta.
Stanje
digitalizacije hrvatskog gospodarstva je loše
Čak 59 posto ispitanih hrvatskih tvrtki smatra da je stanje
digitalizacije hrvatskog gospodarstva slabo (47%) ili jako loše (12%), pri čemu
su velike tvrtke kritičnije u svojoj procjeni.
Istraživanje je ujedno pokazalo kako hrvatske tvrtke nisu
dovoljno upoznate s pojmom digitalne transformacije te ju u najvećem broju
poistovjećuju s digitalizacijom postojećih poslovnih modela i/ili analognih
procesa, što prema iskustvima Apsolonovih stručnjaka u Hrvatskoj čini do 40
posto ukupnog procesa digitalne transformacije. Preostalih 60 posto, koje
između ostalog čine razvoj inovativnog poslovnog modela, stvaranje novih
usluga/proizvoda te izgradnja održivog sustava sklonog kontinuiranim
inovacijama i promjenama, mnogo je zahtjevniji dio za koji je nužna aktivna
uloga upravljačke strukture tvrtki radi provedbe transformacije na svim
razinama
Hrvatska
zaostaje za europskim digitalnim liderima
Pri usporedbi rezultata istovjetnih istraživanja, onog Apsolona
za Hrvatsku te tvrtke Etventure GmbH za Njemačku, važnost digitalne
transformacije prepoznalo je vrlo malo hrvatskih tvrtki (4,5%) za razliku od
Njemačke, gdje taj postotak iznosi 35 posto. Velike razlike pronalazimo i kada
je riječ o spremnosti zaposlenika za provedbu digitalne transformacije – samo 9
posto hrvatskih tvrtki smatra da su njihovi zaposlenici spremni za taj proces,
dok je taj postotak 42 posto kod njemačkih tvrtki. U pitanju spremnosti za
digitalnu transformaciju čak 77 posto hrvatskih tvrtki izjavilo je da je dobro
pripremljeno za razliku od tek 35 posto njemačkih tvrtki – uzimajući u obzir
ekonomske i gospodarske prilike, hrvatska procjena ovdje se čini vrlo
optimističnom.
Digitalna
transformacija tržišta rada u Hrvatskoj
Studija koju je radio IRMO rezultat je istraživanja provedenih u
Hrvatskoj a u sklopu međunarodnog projekta „Prilagodba industrijskih odnosa
novim oblicima rada“ nastojala je evidentirati prisutnost i rasprostranjenost
novih oblika rada potaknutih digitalizacijom. Polazište za provedbu tog cilja
bila je kategorizacija novih oblika rada koju je 2015. objavio Eurofound.
Rezultati pokazuju da je polovica sudionika anketnog istraživanja radila je u
barem jednom novom obliku rada. Najučestalije u privremenom radu (25%),
mobilnom radu (18%) i dijeljenju posla (16%). Najčešće su u novim oblicima rada
radili mladi ispitanici (25-34). Također se pokazuje da bi dvije trećine
ispitanika bili spremni
tražiti posao u nekom od novih
oblika rada, a kao najčešću motivaciju ispitanici navode popravljanje svojih
prihoda, profesionalnu motivaciju i
potrebu za stjecanjem radnog iskustva. Rad u novim oblicima rada uglavnom se
obavlja kao dodatna djelatnost u kojoj je većina ispitanika (73%) angažirana do
15 sati tjedno.
U dijelu istraživanja koje se odnosilo na samozaposlene pokazalo
se da kao razlog za samozaposlenosti vrlo visoko kotira fleksibilno radno
vrijeme (28%) što ukazuje na potrebu bolje regulacije fleksibilnosti unutar
klasičnog radnog odnosa. Također, se pokazalo da se čak četvrtinu
samozaposlenih čine tzv. prisilno samozaposleni koji tako rade jer nemaju
mogućnost klasičnog zaposlenja. Istraživanje je ukazalo i na problem prevelike
porezne opterećenosti rada u Hrvatskoj što ima negativne posljedice naročito u
nekim sektorima. Poslodavci u IT sektoru teško zapošljavaju kvalificiranu radnu
snagu koja preferira raditi putem vlastitih obrta ili tvrtki jer na taj način
imaju manja bruto izdvajanja na ostvareni dohodak. Jedan od zaključaka studije
je da je Hrvatska suočena sa porastom nestandardnog rada koji je posljedica
digitalizacije ali da zakonodavni i porezni okvir nije tome adekvatno
prilagođen. Svakako bi trebalo raditi na daljnjoj izgradnji mehanizama
socijalne sigurnosti za nezavisne profesionalce i druge radnike u novim
oblicima rada.