HUP pozdravlja nastavak mjera, a sljedeći korak mora biti konkurentnija cijena električne energije za gospodarstvo

HUP pak poziva i na sljedeći korak, koji bi od privremenih intervencija vodio prema dugoročno konkurentnoj politici cijena električne energije za gospodarstvo. Hrvatska je već među državama članicama s najvišim veleprodajnim cijenama električne energije, a u pojedinim energetski intenzivnim proizvodnjama trošak električne energije čini i oko 30% proizvodnih troškova. Zato cijena električne energije izravno utječe na sposobnost hrvatskih tvrtki da ulažu, povećavaju proizvodnju i konkuriraju na europskom tržištu. Zato trebamo što prije uvesti ciljane instrumente koje nudi EU za privremeno umanjenje cijene električne energije industriji. Slovenija uvela je takav instrument – CISAF, zbog čega će njihova industrija za cijelu 2026. (i još dvije godine poslije) imati oko 25% manju cijenu.

„To nije samo pitanje računa za energiju. Konkurentnija cijena električne energije znači veći prostor za ulaganja u tehnologiju, automatizaciju i modernizaciju proizvodnje, a time i za rast produktivnosti. Ako tržišna cijena električne energije u pojedinim satima doseže oko 200 eura po megavatsatu, a opskrbljivaču se kroz regulirani model priznaje samo znatno niži trošak, ta razlika ne nestaje – netko je mora snositi. Ne možemo dugoročno graditi stabilnost cijena na tome da opskrbljivači kontinuirano prodaju energiju ispod stvarnog troška nabave. Državne intervencije mogu biti most kroz krizno razdoblje, ali ne mogu postati trajni model funkcioniranja tržišta. Zato Hrvatskoj treba sustavno rješenje koje će istodobno osigurati konkurentnu cijenu gospodarstvu i održive uvjete za opskrbljivače. Bez snažnijeg rasta produktivnosti teško možemo dugoročno osigurati održiv rast plaća i približavanje razvijenijim članicama Europske unije. Ako želimo više plaće, veće investicije i snažniju industrijsku bazu, moramo voditi računa i o cijeni jednog od ključnih inputa gospodarstva“, poručili su iz HUP-a.

Kratkoročnim intervencijama u cijene energije moguće je osigurati potrebnu stabilnost, ali dugoročno rješenje mora biti jačanje energetske neovisnosti i otpornosti gospodarstva. Zato su nužna ulaganja u OIE, energetsku infrastrukturu i modernizaciju elektroenergetske mreže, uz snažnije korištenje EU fondova i privatnog kapitala. Istodobno je potrebno ubrzati administrativne postupke i ukloniti prepreke koje danas usporavaju realizaciju OIE projekata i privatnih investicija. Cilj treba biti sustav u kojem će ciljane mjere ostati dostupne onima kojima su potrebne, dok će hrvatske tvrtke konkurentnost graditi na održivoj energetskoj politici, većoj produktivnosti, investicijama i rastu plaća.