07.07.2026.
HUP ističe kako hrvatske tvrtke danas posluju u
nepovoljnijem položaju od brojnih europskih konkurenata jer nemaju na
raspolaganju instrumente kojima druge države članice Europske unije svojim
industrijama omogućuju veću predvidljivost i niže troškove električne energije.
Upravo predvidljivost cijene električne energije postaje jedan od ključnih
čimbenika pri donošenju odluka o novim ulaganjima, širenju proizvodnje i
odabiru lokacije budućih industrijskih projekata.
„Konkurentnost hrvatske industrije danas ne ovisi samo
o produktivnosti i kvaliteti proizvoda, nego i o mogućnosti da poduzeća
dugoročno planiraju troškove energije. Industriji nije potrebna trajna
subvencija, već privremena stabilizacija kroz predvidiv regulatorni okvir koji
omogućuje ulaganja, razvoj i očuvanje proizvodnje u Hrvatskoj. Europska unija
državama članicama već je dala alate i očekujemo da ih Hrvatska iskoristi
jednako odlučno kao i naše konkurentske zemlje“, izjavila je glavna
direktorica HUP-a Irena Weber.
HUP naglašava kako je upravo sada prilika da Hrvatska
iskoristi novi europski regulatorni okvir i industriji omogući jednake uvjete
kakve već imaju tvrtke u državama poput Slovenije, Njemačke ili Bugarske.
„Za energetski intenzivnu
industriju poput cementne, cijena električne energije nije samo pitanje
operativnih troškova, nego jedan od ključnih čimbenika konkurentnosti i
dugoročne održivosti proizvodnje. Ako hrvatske tvrtke imaju znatno više, a
istovremeno manje predvidive troškove električne energije od svojih konkurenata
u drugim državama članicama Europske unije, tada je sve teže opravdati nova
ulaganja i zadržati postojeće proizvodne kapacitete u Hrvatskoj. Bez
instrumenata poput CISAF-a postoji realan rizik smanjenja proizvodnje, a
dugoročno i gašenja pojedinih proizvodnih kapaciteta, što bi neizbježno imalo
posljedice za zaposlenost i lokalno gospodarstvo. Zato očekujemo da Hrvatska što
prije iskoristi mogućnosti koje europski okvir već omogućuje kako bi očuvala
konkurentnost domaće industrije, proizvodnju i radna mjesta", izjavio je Marin
Bekavac, voditelj za procese i energiju u Cemexu.
Jedan od ključnih instrumenata koje HUP predlaže je
uspostava nacionalnog programa temeljenog na CISAF-u (Clean Industrial Deal
State Aid Framework), europskom okviru državnih potpora koji državama
članicama omogućuje privremeno rasterećenje dijela troška električne energije
za energetski intenzivne industrije, uz obvezna ulaganja u dekarbonizaciju i
energetsku učinkovitost. Ključno je da CISAF nije klasična subvencija računa za
električnu energiju. Potpora je vremenski ograničena, strogo ciljana i
uvjetovana ulaganjima – najmanje polovica dodijeljene potpore mora biti
reinvestirana u projekte energetske učinkovitosti, elektrifikacije
proizvodnje, obnovljivih izvora energije, sustava za pohranu energije ili
drugih mjera koje dugoročno smanjuju troškove energije i emisije stakleničkih
plinova. Na taj način CISAF istodobno povećava otpornost industrije na
energetske šokove i ubrzava provedbu zelene tranzicije.
Kako bi hrvatsko gospodarstvo dobilo usporedive uvjete
poslovanja s konkurentima u Europskoj uniji, HUP predlaže:
- hitnu
analizu i pripremu nacionalnog CISAF programa za energetski intenzivne
potrošače električne energije;
- primjenu
modela po uzoru na programe koje već provode Slovenija, Njemačka i
Bugarska, uz jasno definirane kriterije i obvezu reinvestiranja potpore;
- kombiniranje
CISAF-a s kompenzacijama za neizravne troškove ETS-a kako bi se dodatno
smanjio troškovni pritisak na industriju;
- osnivanje
međuresorne radne skupine Ministarstva gospodarstva, Ministarstva
financija i HUP-a radi brze pripreme nacionalnog programa;
- ubrzanje
izdavanja dozvola i priključenja za projekte industrijske elektrifikacije,
obnovljivih izvora energije i sustava za pohranu energije;
- reformu
mrežarina i razvoj dugoročnih ugovora o kupnji električne energije (PPA)
kako bi poduzeća dobila dugoročnu predvidljivost ukupnog troška energije.
HUP upozorava kako cijena nečinjenja nije samo veći
račun za električnu energiju. Bez mjera za stabilizaciju cijena energije, kao i
bez značajnog ubrzanja i poštivanja rokova za izdavanje dozvola, u ozbiljnom
smo riziku od deindustrijalizacije. Buduće investicije, modernizacija
proizvodnje i otvaranje novih radnih mjesta mogli bi se usmjeravati prema
državama koje su svojim industrijama već osigurale stabilnije i predvidljivije
uvjete poslovanja. Cilj ovih prijedloga nije administrativno snižavanje cijene
energije. Riječ je o stvaranju okruženja u kojem hrvatska industrija može
dugoročno planirati, ulagati, ostati konkurentna na europskom tržištu te
nastaviti stvarati nova radna mjesta i provoditi zelenu tranziciju.