27.08.2026.
Osobna potrošnja porasla je samo 0,5% godišnje, nakon
2,6% u prvom kvartalu. Takvo usporavanje događa se unatoč realnom rastu plaća i
visokoj zaposlenosti. Izuzmemo li pandemijsko razdoblje, riječ je o najnižoj
stopi rasta potrošnje kućanstava još od trećeg kvartala 2015., kada je iznosio
0,4%, poručio je HUP i naglasio kako je jedan od glavnih oslonaca rasta
posljednjih godina time gotovo nestao.
To dodatno naglašava problem odnosa plaća i
produktivnosti: „Od 2019. realna produktivnost povećana je oko 13%, dok su
realna primanja zaposlenih porasla oko 29%. Taj se jaz više ne može trajno
financirati bez posljedica za marže, ulaganja i konkurentnost. Udio naknada
zaposlenima dosegnuo je 49,6% BDP-a, dok je udio bruto dobiti smanjen na 33,5%
BDP-a. Rast primanja zato mora imati snažnije uporište u novoj dodanoj
vrijednosti“, zaključak je HUP-a
Bruto investicije u fiksni kapital porasle su 1,7%, nakon
2,5% u prvom kvartalu i 7,0% krajem prošle godine, što potvrđuje brzo
slabljenje investicijskog ciklusa. Građevinarstvo je istodobno povećalo realnu
dodanu vrijednost 3,1%, vrlo slično rastu od 2,8% početkom godine. Investicije
se tako sve više oslanjaju na građevinsku aktivnost, dok ostali oblici ulaganja
gube zamah. Bez građevinarstva ukupna investicijska aktivnost bila bi
najvjerojatnije u minusu. To zabrinjava jer hrvatski BDV (bruto dodana
vrijednost) po zaposlenom iznosi tek oko 53% prosjeka EU, pa su ulaganja u
opremu, tehnologiju i automatizaciju ključna za veći potencijalni rast.
Državna potrošnja ubrzala je s 0,7% u prvom na 2,0% u
drugom kvartalu, dok je realna dodana vrijednost javne uprave i obrane,
obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi povećana 2,9%. Bez doprinosa
državne potrošnje te građevinskih aktivnosti, ukupni rast BDP-a bio bi oko 1%,
odnosno ispod 1%. Masa plaća u javnom sektoru kreće se oko 14% BDP-a, a
fiskalni deficit se približava maastrichtskom kriteriju od 3% BDP-a. Prostor za
daljnje povećavanje trajnih tekućih rashoda zato je vrlo ograničen.
Prerađivačka industrija u drugom kvartalu stagnira, nakon
rasta od 1,1% početkom godine, dok je dodana vrijednost ukupne industrije
smanjena za 0,5%. Lipanjsko poboljšanje proizvodnje stoga nije bilo dovoljno za
oporavak kvartalne aktivnosti.
Pozitivan pomak vidljiv je kod izvoza roba i usluga, koji
je realno porastao 3,0%, nakon pada od 1,6% u prvom kvartalu. Izvoz roba
porastao je 5,2%, ali je rast snažno koncentriran u energetskom i kemijskom
sektoru, uključujući naftne derivate, zatim u elektroindustriji te dijelu
prehrambene industrije. Izvozni oporavak zato se još nije prenio na veći dio
prerađivačkog sektora. Uvoz roba i usluga pritom je porastao 3,4%.
„U takvom trenutku uvođenje poreza na tzv. prekomjernu
profitnu maržu izravno potkopava kapacitet poduzeća za ulaganja. Dodatno
oporezivanje dobiti smanjuje prostor za reinvestiranje i povećava
nepredvidivost poslovnog okruženja. Pogrešno je jednako tretirati poduzeća koja
su dobit povećala ulaganjima u tehnologiju, automatizaciju i nova tržišta te
ona koja su profitirala zbog izvanrednih tržišnih okolnosti“, zaključak je
HUP-a.
Rast BDP-a od 1,7% potvrđuje izraženije usporavanje
hrvatskog gospodarstva u prvoj polovini godine i povećava zahtjeve za snažnijim
rezultatom u nastavku godine kako bi se ostvarila HUP-ova prethodna procjena
rasta od oko 2,5% u 2026. Održiviji rast mora dolaziti iz privatnih
investicija, šire baze izvoznika i produktivnosti, jer bez snažnijeg rasta
dodane vrijednosti neće biti moguće istodobno održavati rast plaća, ulaganja i
konkurentnost.