22.05.2024.
Na prvoj godišnjoj konferenciji o nabavi građevinskih radova „Kako provesti nabavu radova bez rizika izvođača i naručitelja“, u organizaciji HUP-Udruge poslodavaca graditeljstva, istaknuti su ključni zaključci koji naglašavaju hitnost promjena u zakonodavstvu i praksi javne nabave radova:
U
praksi je utvrđeno da je zakonodavni okvir koji uređuje javnu nabavu radova
manjkav te je stoga nužno izmijeniti Zakon o javnoj nabavi, Zakon o obveznim
odnosima i Ovršni zakon.
Praksa
pokazuje da su domaći ponuditelji diskriminirani te u nepovoljnijoj poziciji od
stranih ponuditelja, osobito od ponuditelja iz trećih zemalja koji su
uobičajeno subvencionirane državne kompanije što na našem tržištu građevinskih
radova nelojalno konkuriraju domaćim građevinskim kompanijama, zbog
nepoštivanja Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ili čak neisplate plaća za
radnike koji rade u Hrvatskoj, već isplate vrše u matičnim zemljama, nedovoljne
kontrole navedenih obveza od strane Porezne uprave ili Inspekcije rada,
manjkavog zakonodavnog okvira i manjkave natječajne dokumentacije koja ne
sadrži kvalitetne kriterije za odabir i isključenje ponuditelja propisane i
važećim propisima.
U
cilju odgovornog upravljanja javnim novcem, razvoja hrvatskog gospodarstva i
zaštite domaćeg građevinskog sektora od nelojalne konkurencije iz trećih
zemalja, nužno je primijeniti propisane alate koji naručiteljima i zakonodavcu
već stoje na raspolaganju vezano uz ograničavanje pristupa postupcima javne
nabave takvim ponuditeljima iz trećih zemalja. Pogotovo treba uzeti u obzir da
je teško provjeriti reference izdane od strane naručitelja iz trećih zemalja te
da je gotovo nemoguće provjeriti poštuju li ponuditelji iz trećih zemalja
kolektivne ugovore koji ih obvezuju, što svakako dodatno stavlja domaće
ponuditelje u neravnopravni položaj. Stoga je nužno detaljnije regulirati kako
strani ponuđači dokazuju reference.
Snažno
se preporuča kvalitetnija priprema dokumentacije o nabavi. Izmjene ugovora o
građenju su vrlo česte, što je nerijetko posljedica loše pripremljene projektne
dokumentacije. Preporuča se naručiteljima prilikom javne nabave usluga
projektiranja, osim cijene, uvrstiti i druge kriterije za odabir ponude, koji
će omogućiti kvalitetniju izradu projektne dokumentacije. Također, u ugovorima
o građenju potrebno je detaljno definirati materiju izmjene ugovora, što sad
često nije slučaj.
Navedeno
je nužno zbog lakšeg pravdanja troškova koji bi bili financirani iz EU fondova
te zbog otklanjanja neizvjesnosti među ugovornim stranama.
Zadužnica,
kao sredstvo osiguranja, vrlo je nepovoljna za pojedine svrhe za koje se
koristi, a pogotovo kad se njome osigurava neka činidba. Problematičan je
njezin apstraktni karakter, prenosivost te nemogućnost reguliranja roka
važenja. Stoga se preporučuje izmjena Ovršnog zakona i pravilnika koji
reguliranju zadužnice te da se uvrsti dodatna vrsta „činidbene zadužnice“ u
kojoj bi se ispunjenje moglo različito regulirati obzirom na ispunjenje uvjeta,
rok i prenosivost.
Ugovor
o građenju potrebno je detaljnije regulirati Zakonom o obveznim odnosima,
obzirom da mnoga bitna pitanja sad njime nisu uređena.
Nužne
su izmjene Zakona o javnoj nabavi, osobito je nužno propisati primjenu
trgovačkih običaja odnosno običajnog prava pri nabavi građevinskih radova. U
graditeljstvu se Posebne uzance o građenju primjenjuju desetljećima, njihova
primjena je ustaljena, te obzirom na šturu regulaciju ugovor o građenju u
izvorima prava, nužno je da se ove uzance primjenjuju u postupcima javne
nabave. Potrebno je jasnije regulirati kriterije za isključenje ponuditelja te
se apelira na javne naručitelje da primjenu Kolektivnog ugovora za
graditeljstvo redovito primjenjuju kao kriterij za isključenje neadekvatnih
ponuditelja kao i korištenje hrvatskog jezika od strane stručnjaka – inženjera
gradilišta i voditelja radova.