01.09.2025.
Ova promjena ujedno bi bila jedna od najstrožih pravila u cijeloj
Europskoj uniji. Dok EU propisuje pragove od 221.000 EUR za robu i usluge te
više od 5 milijuna EUR za radove, Hrvatska bi ovim prijedlogom postala iznimka,
s pravilima gotovo deset puta strožima od europske prakse. Umjesto većeg
povjerenja i transparentnosti, ovim izmjenama bi se postigao suprotan učinak, a
to su rast birokracije, usporavanje sustava i dodatni troškovi, osobito za mala
i srednja poduzeća. Na godišnjoj razini, prema trenutno dostupnim podacima,
naručitelji su proveli više od 69.200 jednostavnih nabava, od čega je
preko 13.270 nabava s vrijednošću preko 15.000 EUR.
Primjeri iz drugih članica EU pokazuju da se pragovi za jednostavne
nabave postavljaju višestruko više. U Sloveniji do 40.000 EUR za robu i usluge,
te čak do 80.000 EUR za radove, a u Austriji čak do 143.000 EUR. Činjenica da
značajan broj članica EU ima pragove barem dvostruko ili trostruko više od
15.000 EUR jasno pokazuje kako se predloženo rješenje u Hrvatskoj ne može
smatrati usklađenim s najboljom EU praksom. Uvođenje obveze javne objave za sve
postupke jednostavne nabave vrijednosti iznad 15.000 EUR ne samo da narušava
načelo proporcionalnosti, nego i hrvatske naručitelje i ponuditelje ponovno
stavlja u podređeni položaj naspram kolega u ostatku EU.
Hrvatska već danas ima jedan od najtransparentnijih sustava javne nabave
u EU, pa nema opravdanja za dodatno administrativno opterećenje. Ujedno, transparentnost
i odgovornost mogu se jačati na puno učinkovitiji način: kroz digitalne alate
za e-naručivanje, kroz otvorene registre ugovora, te kroz revizijske i nadzorne
mehanizme koji uzorkovanjem provjeravaju rizike kod manjih nabava. Uvođenje
praga od 15.000 EUR značilo bi da škole, bolnice i druge javne ustanove umjesto
brze nabave osnovnih potrepština moraju provoditi dugotrajne formalne postupke.
Time bi se usporila isporuka usluga i roba, povećali troškovi i stvorio prostor
za pojavu nelojalne konkurencije s ponudama niske kvalitete.
Javna nabava u Hrvatskoj čini gotovo 13% BDP-a i od presudnog je značaja
za funkcioniranje gospodarstva, a vrijednost ugovora sklopljenih putem
jednostavne nabave iznosi samo 14% od svih sklopljenih ugovora. Ako se ovako
niski pragovi nametnu kao obveza, cijeli taj značajan segment gospodarstva
suočit će se s usporavanjem i dodatnim troškovima.
Iz Hrvatske udruge poslodavaca upozoravaju da predložene izmjene Zakona
o javnoj nabavi i dalje ne rješavaju ključno pitanje nelojalne konkurencije kompanija
iz trećih zemalja. Premda je u Zakonu kao razlog za isključenje ponuditelja
predviđeno kršenje kolektivnih ugovora, u praksi je nužno tu odredbu jasnije i
učinkovitije primijeniti. Potrebno je osigurati da se za poslove u javnoj
nabavi mogu natjecati samo tvrtke koje poštuju kolektivne ugovore, zapošljavaju
radnike uredno i transparentno isplaćuju plaće, investiraju u tehnološki razvoj
i uredno podmiruju obveze prema državi. Sve te kriterije trebalo bi jasno
ugraditi u izmjene Zakona.
Posebno ističu važnost uvođenja multiwinning modela u postupcima nabave
lijekova. Taj bi sustav omogućio javnim naručiteljima sklapanje ugovora s više
dobavljača za isti lijek, čime bi se osigurala redovita i sigurna opskrba
pacijenata.
Ovakav model već se primjenjuje u nizu europskih zemalja te se pokazao
najdjelotvornijim u sprječavanju nestašica. Budući da se smanjuje ovisnost o
jednom dobavljaču, na tržištu moraju biti prisutna barem dva ili tri lijeka
različitih nositelja odobrenja. Time se ublažava rizik skupog i hitnog
interventnog uvoza, potiče konkurencija i povećava transparentnost postupaka.
HUP također predlaže zakonsko propisivanje obveze realizacije najmanje
75% ugovorenih količina, čime bi se osigurala stabilnost opskrbe, spriječili
dodatni troškovi te zaštitili proizvođači i zdravstveni sustav. Sve navedene
izmjene ključne su kako bi građani imali zajamčen pristup lijekovima, a sustav
zdravstva stabilnost i održivost.
HUP se snažno zalaže za povećanje praga jednostavne nabave
Uvođenje praga od
15.000 EUR zapravo znači da će umjesto stvarnog tržišnog natjecanja doći do
zagušenja sustava. Poduzetnici će se suočiti s time da moraju ulagati resurse u
nabave mikro vrijednosti, čiji administrativni trošak će premašiti samu korist
od ugovora. Javne institucije će pak trošiti dragocjeno vrijeme zaposlenih na
birokraciju umjesto na kvalitetno planiranje i strateško upravljanje te će
kupovati vrlo nekvalitetne mikro usluge i robe najlošije kvalitete kojima je glavni
kriterij najniža cijena jer za tako male nabave naručitelj obično nema
kapaciteta za razrađivanje složenih kriterija ocjenjivanja ponuda da bi
popravio recimo CT uređaj u bolnici.
U konačnici, takva
praksa prijeti da umjesto transparentnijeg i konkurentnijeg tržišta dobijemo
upravo suprotan učinak: sporiji postupci, smanjen interes gospodarstva i
dodatni rast nepovjerenja prema javnim institucijama.
Primjeri
Austrije, Njemačke, Slovenije i drugih članica EU jasno pokazuju da pragovi za
jednostavne postupke moraju biti višestruko viši od 15.000 EUR kako bi sustav
ostao učinkovit, gospodarstvo agilno, a transparentnost ostvarena kroz nadzor i
digitalne alate, a ne kroz birokratsko pretrpavanje sustava.
Zbog toga se
HUP snažno zalaže za povećanje praga jednostavne nabave, što je u izmjenama
Zakona i predloženo, uz odustajanje od ideje uvođenja dodatnog praga objave od
15.000 EUR. Naprosto Hrvatska i u javnoj nabavi treba slijediti EU preporuke i
dobre primjere umjesto izmišljati dodatne pragove i obveze koje druge zemlje u
EU nemaju.