01.09.2026.
Cijena električne energije postala je jedno od ključnih pitanja industrijske
konkurentnosti u Europskoj uniji te središnji element industrijske i klimat
ske politike nakon energetske krize 2021.–2023. Kroz reformu dizajna tržišta
iz 2024., Akcijski plan za pristupačnu energiju iz 2025., inicijativu Clean
Industrial Deal i okvir državnih potpora (CISAF), Europska komisija jasno
pozicionira stabilizaciju cijene kao preduvjet očuvanja industrije i ubrzanja
elektrifikacije. Dodatno, nalazi prema kojima povećanje cijene električne
energije od 10 % može smanjiti stopu zaposlenosti za 1 do 1,5 postotnih
bodova potvrđuju da stabilizacija cijena energije nije samo pitanje troškov
ne konkurentnosti, već i instrument očuvanja industrijske baze i socijalne
stabilnosti. Time dolazi do zaokreta u pristupu: električna energija više nije
isključivo tržišna roba, već strateški proizvodni input koji zahtijeva regula
tornu stabilnost i dugoročnu predvidivost.
Za države s izraženijom uvoznom ovisnošću, poput Hrvatske, naglasak je na ubrzanju razvoja obnovljivih izvora, jačanju mreže, razvoju fleksibilnosti i dugoročnim modelima ugovaranja. Organisation for Economic Co-opera tion and Development (OECD) u publikaciji Economic Survey: Croatia 2026 naglašava da su pojednostavljenje postupaka izdavanja dozvola, uspostava jedinstvenih administrativnih točaka (one-stop-shop) te ubrzanje razvoja obnovljivih izvora energije ključni preduvjeti za smanjenje troškovne vola tilnosti i jačanje energetske sigurnosti u uvjetima elektrifikacije.
Analiza za Hrvatsku pokazuje da ključni izazov nije primarno razina vele prodajne cijene, već ograničena dostupnost instrumenata stabilizacije koji su već operativni u drugim državama članicama. Pritom je stvarno troš kovno opterećenje za velika poduzeća u Hrvatskoj, izraženo u PPS paritetu kupovne moći, čak 18 % više od prosjeka EU-27, što izravno ugrožava inve sticijski kapacitet i konkurentsku poziciju industrije.
DOKUMENT preuzmite OVDJE.