Dugotrajna skrb u Hrvatskoj pred velikim izazovima: Kako osigurati dovoljno ljudi, kapaciteta i kvalitetnih usluga

Riječ je o trećoj konferenciji u nizu kojom Udruga potiče dijalog o razvoju dugotrajne skrbi, s fokusom na dostupnost i financiranje usluga, razvoj institucionalne i izvaninstitucionalne skrbi, privlačenje i obrazovanje radne snage te jačanje kompetencija zaposlenih. Poseban je naglasak bio na tome kako nove tehnologije i umjetna inteligencija mogu unaprijediti organizaciju rada, sigurnost korisnika i smanjiti administrativno opterećenje zaposlenika. Pritom je zaključeno kako razvoj dugotrajne skrbi zahtijeva koordinirani pristup više sustava i razina vlasti, uz snažnije uključivanje pružatelja usluga i iskustava iz prakse u oblikovanje budućih rješenja.

„Rastuće potrebe za uslugama socijalne i dugotrajne skrbi, demografsko starenje i manjak radne snage zahtijevaju snažniji razvoj kapaciteta, kvalitetnih usluga i dostupnosti skrbi u svim dijelovima Hrvatske. Važnu ulogu pritom imaju i privatni pružatelji, koji već osiguravaju značajan dio usluga smještaja, zdravstvene njege, pomoći u kući i drugih oblika skrbi. Poslodavci u sektoru aktivan su i konstruktivan partner institucijama u daljnjem razvoju sustava. Ključno je pitanje kako privući nove ljude u djelatnost i osigurati im odgovarajuću edukaciju, ali i kako nove tehnologije mogu pomoći zaposlenicima i unaprijediti kvalitetu usluga“, izjavila je Maša Smokrović, predsjednica HUP-Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi, te dodala da Udruga kroz dijalog s institucijama, javnim i privatnim pružateljima i drugim dionicima želi doprinositi konkretnim rješenjima za sektor i stvarati sustav koji će moći odgovoriti na rastuće potrebe korisnika.

„Ako želimo odgovoriti na nedostatak radne snage u dugotrajnoj skrbi, moramo istodobno raditi na obrazovanju domaćih i stranih radnika te na podizanju statusa zanimanja njegovatelja. Strane radnike koji dolaze u sustav nije dovoljno samo zaposliti, već je potrebno omogućiti im učenje hrvatskog jezika, ali i kvalitetno stručno osposobljavanje kako bi mogli steći kvalifikaciju za rad s korisnicima. Takvu je kvalifikaciju danas moguće steći kroz obrazovanje odraslih, no potrebno je napraviti korak dalje i razviti njegovateljstvo kao jasno prepoznato strukovno zanimanje, s kvalitetnim programom obrazovanja i mogućnošću daljnjeg profesionalnog razvoja. Time bismo rasteretili medicinske sestre i tehničare, kojih također nedostaje, a njegovateljima dali jasniju ulogu i perspektivu u sustavu“, istaknuo je Pavo Ćorluka, dopredsjednik HUP-Udruge zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi i predsjednik HUP-Koordinacije socijalne skrbi.

U HUP-u su pritom istaknuli da daljnji razvoj sustava zahtijeva predvidiv regulatorni i financijski okvir koji će pružateljima omogućiti dugoročno planiranje i ulaganja. Stabilni uvjeti poslovanja važni su kako bi se moglo ulagati u zaposlenike, nove kapacitete, suvremene modele skrbi i tehnologiju te odgovoriti na očekivani rast potreba za dugotrajnom skrbi.

„Starenje stanovništva stvara veliku potrebu za uslugama dugotrajne skrbi i jasno je da će ta potreba samo rasti. Zato istodobno moramo razvijati kapacitete i raditi na ljudima koji će tu skrb pružati. U naš Dom učenici dolaze na praksu, a dio njih se poslije ovdje i zapošljava, što pokazuje koliko je važno mladima omogućiti da još tijekom obrazovanja upoznaju ovaj posao. Provodimo i praktičnu nastavu za njegovatelje i njegovateljice. Danas nemamo značajan odljev zaposlenika, ali to ne znači da se s tim problemom nećemo suočiti u budućnosti. Upravo zato o kadrovima moramo razmišljati unaprijed, ulagati u njihovo obrazovanje i stvarati uvjete u kojima će ljudi željeti ostati raditi u sustavu. Istodobno, odgovor na starenje stanovništva ne može biti samo izgradnja novih smještajnih kapaciteta. Moramo snažnije razvijati izvaninstitucionalne usluge, poput pomoći u kući, dnevnih i poludnevnih boravaka, mobilnih usluga i podrške obiteljima koje skrbe o svojim članovima. Cilj treba biti da osoba, kada je to moguće i sigurno, što dulje ostane u vlastitom domu i svojoj zajednici, a da institucionalna skrb bude dostupna onima kojima je zaista potrebna“, istaknula je Štefica Mikšić, ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe Đakovo.

„Dugotrajna skrb jedna je od tema kojoj ćemo, s obzirom na demografske trendove, morati posvećivati sve više pozornosti. Istodobno, način života i obveze mlađih generacija sve češće znače da obitelj sama ne može osigurati svu potrebnu skrb svojim starijim članovima. Zato dugotrajnu skrb ne možemo promatrati samo kao lokalno ili regionalno pitanje. Potreban nam je nacionalni okvir koji će osigurati da usluge budu dostupne svim građanima, ali i financijski priuštive. U tome važnu ulogu imaju i jedinice lokalne i regionalne samouprave, kroz financiranje i sufinanciranje pojedinih usluga te kroz ulaganje u potrebnu infrastrukturu. Grad Osijek godinama ulaže u programe namijenjene starijim sugrađanima, uključujući podršku koja im omogućuje da što dulje ostanu u vlastitom domu, a uključio se i u razvoj novih smještajnih kapaciteta. Upravo zato moramo razgovarati o tome kako odgovornost i troškove dugotrajne skrbi održivo raspodijeliti između države, lokalne zajednice, pružatelja usluga i samih korisnika“, istaknuo je Romano Kristić, pomoćnik pročelnice za zdravstvo i osobe s invaliditetom Grada Osijeka.

„Važno je dodatno povezivati zdravstvenu i socijalnu skrb kako bi korisnici i pacijenti lakše i pravodobnije dolazili do usluga koje su im potrebne. Pritom dostupnost ne znači samo da usluga postoji, već da je dostupna u pravom trenutku, u svim dijelovima Hrvatske i pod uvjetima koji su korisnicima financijski prihvatljivi. Jednako je važno kontinuirano podizati kvalitetu skrbi, a u tome ključnu ulogu imaju zaposlenici. Zato jedan od najvećih izazova ostaje kako privući ljude u ovaj sektor, osigurati im uvjete za profesionalni razvoj i, jednako važno, zadržati ih u sustavu“, izjavila je dr.med. Danica Kramarić, savjetnica ministrice zdravstva Irene Hrstić.

„Korisnik mora biti u središtu sustava dugotrajne skrbi i to treba biti polazište svih prijedloga i zaključaka koje donosimo. Da bismo došli do kvalitetnih rješenja, važno je snažnije uključiti iskustva s terena i pružatelje usluga, jer upravo oni najbolje vide gdje sustav funkcionira, a gdje su potrebne promjene. Pritom je radna snaga naša najveća vrijednost, bez ljudi koji svakodnevno rade s korisnicima nema ni kvalitetne skrbi. Svatko u sustavu može dati svoj doprinos, ali ključ je u partnerskom odnosu i zajedničkom djelovanju svih dionika, usmjerenih prema istom cilju – kvalitetnoj, dostupnoj i održivoj dugotrajnoj skrbi“, istaknula je dr.sc. Lejla Osmančević Katkić, načelnica Sektora za podršku ustanovama socijalne skrbi, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

HUP-Udruga zdravstvene njege, rehabilitacije i socijalne skrbi nastavit će ovu raspravu i u drugim dijelovima Hrvatske. Četvrta konferencija u nizu bit će održana u Dalmaciji, gdje će se dijalog o razvoju dugotrajne skrbi nastaviti s lokalnim pružateljima usluga, institucijama i drugim ključnim dionicima.