Demantij HUP- Udruge poslodavaca u obrazovanju RH na tekst objavljen u Novom listu 24. listopada

27.11.2020.

U tekstu objavljenom 24. listopada 2020. u tiskanom izdanju Novog lista, dekan Ekonomskog fakulteta u Rijeci prof.dr.sc. Alan Host, koristeći se znanstveno neprimjerenim metodama i pokazujući fundamentalno nerazumijevanje odgovornog financiranja obrazovanja javnim novcem, optužuje potpuno neopravdano privatne visokoškolske ustanove za nelojalnu konkurenciju. Uz to, prejudicirajući budućnost Zakona o HKO koji je još u procesu izmjena potpuno besmisleno širi paniku među studentima stručnih studija. Ključne teze koje dekan Host koristi u intervjuu su neispravne i zato krenimo redom.

Nepostojanje nelojalne konkurencije

Stavljanje privatnih i državnih visokih učilišta u kontekst konkurencije moglo bi imati smisla jedino  kada bi sve troškove školarine kod jednih i kod drugih plaćali porezni obveznici. S obzirom da to nije tako ne možemo govoriti o konkurenciji nego o dodatnoj mogućnosti obrazovanja u privatnom visokom obrazovanju koje studenti ili roditelji sami u potpunosti financiraju i za tu investiciju preuzimaju odgovornost. Za školarine ne dobivaju niti lipe potpore države, iako kao porezni obveznici apsolutno svaki mjesec kroz poreze financiraju provedbu studija u državnim ustanovama, čiju uslugu uopće ne koriste. Naime, upravo zbog toga što država mora odgovorno upravljati novcem poreznih obveznika postoje kvote i potreba njihovog usklađivanja sa stvarnim potrebama društva. Ulaganje novca poreznih obveznika u izvođenje nepotrebnih studija dovodilo bi do strukturne nezaposlenosti što odgovornoj državni nikako ne bi trebao biti cilj, ali čega smo ipak unatoč tome već desetljećima svjedoci.

Napad na privatne visokoškolske ustanove koje su, tobože svojim kvotama, narušile ravnotežu kod studija u polju ekonomije je apsurdno i neutemeljeno, budući da relevantni podaci o broju upisanih studenta Državnog zavoda za statistiku i Agencije za znanost i visoko obrazovanje pokazuju kako 75% studenata ekonomije studira upravno na državnim (javnim) ustanovama, među kojima i na fakultetu dekana Hosta, a kada se tome dodaju i studenti upisani na veleučilišta i visoke škole kojima su osnivači jedinice lokalne samouprave, ta brojka prelazi čak 80% studenata na državnim institucijama. Prošlogodišnji primjer samovoljnog povećanja kvote na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu za punih 900 studenata, odnosno čak 60%, dovoljno govori gdje se nalaze izvori neusklađenosti.

Korištenje „argumenata“ pandemije i tobožnje loše metodologije planiranja društvenih potreba od strane države i temeljem toga javno pozivanje na nepoštivanje preporuka za upisnu politiku Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dosta govori o razini društvene svijesti i odgovornosti. Posebno jer taj isti Zavod već desetljećima prati prijave nezaposlenih u evidenciju i može procijeniti i odgovarajuće dugoročne trendove. Vjerujem da baš taj poziv na nepoštivanje preporuka otkriva stvarne razloge obrušavanja na privatne obrazovne ustanove kako bi se odvratila pažnja javnosti i kako bi se stigma neodgovornosti prebacila u njihov teren.

Kvalitetu studija ne može izmjeriti anonimna anketa na web stranicama

Polazeći od anonimne ankete na webu koju dekan Host naziva istraživanjem, a koje je pred dvije godine proveo portal EduCentar na uzorku od 800 anonimnih posjetitelja koji su se samostalno deklarirali kao „studenti“, autor zaključuje kako se na privatnim visokoškolskim ustanovama manje uči za ispite nego je to slučaj na državnim ustanovama te kako manje studenata ponavlja godinu u privatnom visokom obrazovanju nego je to slučaj na državnim fakultetima. Takav paušalni i poopćeni zaključak se temelji na on-line „istraživanju“ koje je potpuno nekontrolirano i gdje se bilo koji korisnik Interneta može predstaviti kao student i dati odgovor. Uz malo upornosti, čak i više puta. Dodatno, da je autor primijenio imalo znanstvene nepristranosti i istraživačkog pristupa, a što bi se za njegovu poziciju očekivalo, trebao je iz istog izvora analizirati i drugo „istraživanje“ na sličnom uzorku u kojem je bilo postavljeno pitanje koji bi studij upisali kada bi školarinu primjerice platila država. Tamo je zaključak upravo suprotan: „Najveći dio ispitanika navodi kako bi upisali privatni fakultet jer smatraju da je privatno obrazovanje bolje.“ Ova nekonzistentnost dokazuje da se za postavljanje bilo kakve teze o kvaliteti i diskusiji na znanstvenoj razini treba koristiti neke druge, relevantnije izvore, a ne senzacionalizam u svom najgorem svjetlu.

Iz iskustva ustanove koju vodim i u kojoj zaista, kroz stvarna istraživanja, provodimo mjerenje opterećenja studenata i dodijeljene ECTS bodove na svakom kolegiju, mogu reći da rezultati na koje se autor poziva uopće nisu u skladu sa realnošću. Isto je i sa ponavljanjem kolegija ili godine studija. Sve to pokazuje da bi za iole argumentiranu raspravu trebalo provesti pravo istraživanje.

Navođenje anegdotalnih primjera neimenovanih poslodavaca koje navodno uočavaju kako studenti sa državnih visokih učilišta „raspolažu daleko širim znanjem…“ u najmanju je ruku neprimjereno. Takav podcjenjivačko / promotivni diskurs ne dolikuje iole ozbiljnijoj raspravi, a kamoli potpisanoj objavi u javnom mediju. Kontradikciju ovakvim izjavama ne treba puno čekati, jer već par redaka dalje u istom članku rezultati istraživanja o zapošljavanju diplomanta iz generacije 2015./2016. koje je provela Agencija za znanost i visoko obrazovanje pokazuju kako diplomanti iz privatnih ustanova imaju nakon zapošljavanja veću plaću nego je to slučaj kod onih iz državnih ustanova. To naravno ne govori u prilog tezi o nedovoljnoj širini znanja, nego upravo govori o tome kako i privatne i državne visokoškolske ustanove imaju svoje mjesto u društvu te svojim diplomantima osiguravaju podjednako dobre karijere.

Zveckanje Zakonom o hrvatskom kvalifikacijskom okviru

U skladu sa propagandnim karakterom čitavog članka koji se poziva na tzv. „istraživanja“ i tendenciozno tumači podatke kako bi ocrnio privatne visokoškolske ustanove, miješaju se razine kvalifikacija i vrste studija. Stvara se dojam kako se ovo namjerno radi kako bi se uvjerilo buduće studente u superiornost sveučilišnih studija (koji su dominantno još uvijek u državnom portfelju), a pokušava se na negativan način prejudicirati i buduće dopune Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru. Te dopune u kontekstu dviju odluka ustavnog suda jasnije će pokazati razliku u vrsti sveučilišnih i stručnih kvalifikacija (i diploma), ostavljajući i dalje i jedne i druge na jednakoj Europskoj razini što je i praksa u EU. To de-facto diplomantima preddiplomskih ili diplomskih studija daje istu razinu kvalifikacija prepoznatih na golemom EU tržištu rada i nikoga ne zakida, dok u isto vrijeme pokazuje razliku u vrsti završenog studija, koja nepobitno postoji. Za bilo kakvo zakidanje u smislu razine kvalifikacije ne postoji niti osnova budući da razina ishoda učenja i ukupno opterećenje u ECTS bodovima nije različito na primjerice stručnom ili sveučilišnom preddiplomskom studiju. Dodatno, zadržavanje stručnih i sveučilišnih kvalifikacija na istoj Europskoj razini je u skladu i sa odlukama ustavnog suda koje čak navode da su te kvalifikacije po vrsti različite, ali su i jedne i druge za društvo potrebne i jednako vrijedne.

Kao čelnik privatne visokoškolske ustanove i predsjednik HUP-ove udruge poslodavaca u obrazovanju moram priznati da ne razumijem kome ovakvi napadi i podjele trebaju i kome one koriste. Vjerujem da trebamo graditi suradnje i sinergije i jačati međunarodnu relevantnost našeg visokog obrazovanja te zajednički privlačiti strane studente jer domaćih imamo iz godine u godinu sve manje. Upravo jedan takav primjer možete vidjeti kod nas, gdje u suradnji sa Fakultetom elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu provodimo studij računarstva na engleskom jeziku i u Zagreb dovodimo strane studente čak i danas u vrijeme pandemije.

Stvarna se kvaliteta i izvrsnost gradi isključivo neprestanim podizanjem kvalitete vlastite ustanove, a ne napadima na druge.

 

Mislav Balković,
predsjednik HUP- Udruge poslodavaca u obrazovanju 

vrh stranice
vrh stranice