Mišljenje na Nacrt Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. – 2030. godine

29.11.2019.

HUP- Udruga energetike objedinila je komentare svojih članica i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike dostavila mišljenje na Nacrt Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. – 2030. godine.

Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za razdoblje od 2021. do 2030. godine (dalje u tekstu: NECP) definiran je kao temeljni provedbeni akt Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske u kojem bi trebale biti definirane sve mjere i politike za postizanje nacionalnih i europskih ciljeva u skladu sa zahtjevima Europske Unije. Provedba propisanih mjera i politika utjecat će na nacionalno gospodarstvo, tehnološki razvoj, kretanje cijena energije te u konačnici na ponašanje potrošača i promjene na tržištu energije. Upravo iz tog razloga potrebno je da mjere i politike navedene u NECP-u budu jasne, konkretne, provedive i učinkovite u pogledu gospodarskog razvoja Republike Hrvatske.
 
Konačni prijedlog NECP-a nudi uvid u okvirni prijedlog mjera i politika za provedbu pet dimenzija paketa Čiste energije za sve građane Europske Unije (energetska sigurnost, unutarnje energetsko tržište, energetsku učinkovitost, dekarbonizaciju, istraživanje, inovacije i konkurentnost) te dostavljamo prijedloge izmjene postavki kako slijedi:
 
U području dimenzija energetske sigurnosti i unutarnjeg energetskog tržišta naveden je daljnji plan razvoja energetske infrastrukture koji zahtjeva visoka financijska ulaganja. Sva ulaganja u regulirane djelatnosti utjecat će na iznos cijena usluge transporta/prijenosa i distribucije energije što će u konačnici utjecati na krajnju cijenu energije. Iz NECP-a, kao ni ranije objavljenih analitičkih podloga, nije pružena informacija o utjecaju cijene energije za krajnje potrošače u slučaju realizacije svih predviđenih investicija te predlažemo da se projicira kretanje krajnje cijene energije.
 
Uzimajući u obzir da je prirodni plin priznato gorivo u tranzicijskom razdoblju, ukazujemo kako je izostavljena mjera utilizacije postojeće plinske infrastrukture te se zalažemo da se pojedine mjere usmjere i na razvoj plinskih elektrana, odnosno na maksimalno iskorištavanje postojeće plinske infrastrukture. Prirodni plin se ne bi trebao promatrati isključivo kao supstitut za ugljen, već bi se trebale razmotriti njegove prednosti u pogledu pouzdanosti elektroenergetskog sustava, pohrane energije i sigurnosti opskrbe električnom energijom. 
 
Naime, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije i integracija proizvodnih postrojenja i objekata u elektroenergetski sustav donosi nove izazove u pogledu planiranja i vođenja sustava. Uravnoteženje elektroenergetskog sustava izuzetno je složen proces zbog intermitentne prirode proizvodnje električne energije iz tehnologija obnovljivih izvora energije. U analitičkim podlogama za izradu prijedloga Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske je identificirana potreba izgradnje namjenskih spremnika energije (baterije) za uravnoteženje elektroenergetskog sustava. Baterijski sustavi zahtijevaju manja početna ulaganja u odnosu na plinske elektrane, no tehnologija baterijskih sustava je kraćeg vijeka trajanja i ograničenih eksploatacijskih mogućnosti. Plinske elektrane imaju važnu ulogu u uravnoteženju elektroenergetskog sustava i u usporedbi s baterijskim sustavima imaju prednost jer se koriste za konvencionalnu proizvodnju električne energije. Smatramo kako bi takav energetski miks stvorio ekonomski isplativu te okolišno prihvatljivu sinergiju između obnovljivih izvora energije, električne energije i prirodnog plina kao fosilnog goriva s vodećom ulogom u tranzicijskom razdoblju i aktivnostima usmjerenim na smanjivanje emisija stakleničkih plinova.
 
Temeljem zahtjeva i mogućnosti iz Direktive o obnovljivim izvorima energije (RED II) predlažemo da se za 2030. godinu postavi cilj za biogoriva na 9%-10% za distributere goriva:
1G - prva generacija biogoriva umiješanih u goriva, (u ostvarenju 2020.) za RH očekuje se u udjelu 1% ili nešto više, ali ispod 2%. Za sljedeću dekadu (do 2030.), sadržaj 1G biogoriva u gorivima se mogu povećati za 1%. U slučaju RH to bi značilo, 2% ili najviše 3% biogoriva 1G do 2030.
 
Direktiva omogućava državi članici da ukupan cilj biogoriva umanji za razliku između ILUC limita (od 7%) i limita zemlje članice za 1G (u slučaju RH 2% ili najviše 3%). Nastavno,  ukupan cilj od 14% u RH može se umanjiti za 5% ili 4%, odnosno razliku do granice za 1G (7%-2% ili 7%-3%). Stoga predlažemo da se cilj za biogoriva u 2030. godini postavi na toj razini tj. 14%-5%=9% (ili 14%-4%=10%) za distributere goriva. Dodatno, cilj od 14% se računa sa udjelom od 7% 1G. Ukoliko se gornja granica 1G biogoriva značajno smanji (u slučaju RH sa 7% na 2%-3%) a ukupan cilj ostane visok, pojavit će se velika razlika koja se ne može ispuniti s ostalim opcijama koje su propisane u RED II Direktivi. Napominjemo kako, ukoliko se u budućnosti vidi prilika za povećanje cilja zbog razvoja novih vrsta biogoriva ili domaće proizvodnje, cilj može uvećati i zato ne vidimo smisao postavljati cilj nerealno visoko u NECP-u, već smatramo da je ispravnije postaviti predložene dosezljive ciljeve koji su dovoljno motivirajući, naročito ukoliko EU regulativa to dopušta, a sektor na koji se cilj primjenjuje ukazuje na ispravne i utemeljene razloge za isto. 
 
Napredna biogoriva prema RED II su postavljena: 0,2% od 2022. god., 1% od 2025. god., 3,5% 2030. god. Postavljanje obveze za napredna biogoriva iznad 3,5% (otprilike 6% u 2030. godini prema predloženoj putanji iz NECP-a) nije izvedivo jer sa trenutnim projekcijama jedini način za ispuniti obvezu za napredna biogoriva u RH je bioetanol u namješavanju 10% - što je otprilike 3,5% energetski. Taj postotak je, također, veliki izazov jer trenutno na tržištu ne postoje dovoljne količine bioetanola za sve distributere, a veći postotak od 3,5% nije realno ostvariv na našem tržištu. Zato se zalažemo da se cilj za napredna biogoriva u 2030. godini postavi na 3,5%. Važno je napomenuti da namješavanje 10% bioetanola u gorivo zahtjeva uvođenje novog goriva E10, za kojim na RH tržištu neće biti dostatnog voznog parka u skoroj budućnosti.

Nadalje, kako bi distributeri goriva mogli ispuniti zadane obveze, za biogoriva iz otpadnog jestivog ulja smatramo da treba ukinuti limit u razdoblju do 2030. godine, kada on iznosi 3,4%. Predlažemo postavljanje limita u 2030. godini, a u godinama prije toga potrebno je izbaciti limit za otpadna jestiva ulja jer RED II to dopušta. HUP se oštro protivi da se naši nacionalni distributeri NECP-om stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na distributere u drugim državama članicama. Otpadno jestivo ulje je dostupno biogorivo 2G, a proizvodnja iz otpada je dodatni benefit koji treba podržati. 

U skladu sa zahtjevima i mogućnostima iz RED II, distributeri na tržištu RH mogu preuzeti odgovornost za ispunjenje obaveze umješavanja biogoriva 1G i 2G do ukupno 9% do najviše 10% u 2030. godini. Navedeni postotak je uz pojačane napore i stalni nadzor moguće ostvariti.

Kako putanja za OIE iz NECP u 2030. završava sa 13,2%, od čega distributeri goriva mogu ostvariti 9% - najviše 10%, predlažemo izmjenu putanje za OIE, tj. da se smanji na realni postotak ili da se za razliku potrebnog učešća OIE u prometu imenuje RH kao distributer te da ona preuzme obavezu izvršenja za električnu energiju u prometu i bioplin u prometu. Naime, infrastruktura i organizacija javnog prometa, kao i  potpora za korištenje alternativnih goriva je i tako u domeni Vlade RH.

Završno, pozivamo da se konkretnije strukturiraju izvori i načini financiranja tranzicije energetskog sektora, odnosno da se  u novom financijskom razdoblju planiraju linije izvan potpora malih vrijednosti kojima će se osigurati sufinanciranje energetskih projekata koji uvelike premašuju limit od 200.000 eur de minimisa po poduzetniku u 3 godine.


vrh stranice
vrh stranice