COVID-19: Smjernice za mjere upravljanja granicom radi zaštite zdravlja i osiguranja dostupnosti robe i osnovnih usluga

17.03.2020.

U nastavku možete pročitati sažetak dokumenta COVID-19 Smjernice za mjere upravljanja granicom radi zaštite zdravlja i osiguranja dostupnosti robe i osnovnih usluga.

Glavni elementi dokumenta su sljedeći:

  • Koronavirusna kriza istaknula je izazov zaštite zdravlja stanovništva istovremeno izbjegavajući ometanje slobodnog kretanja ljudi i isporuke roba i osnovnih usluga u Europi. Provedba politika Unije o provjerama osoba i dobara trebaju se upravljati načelom solidarnosti između država članica.
  • Da bi se izbjegle nestašice i izbjegle socijalne i ekonomske poteškoće s kojima se suočavaju sve europske se zemlje, održavanje  funkcioniranje sustava jedinstvenog tržišta je ključno.
  • Države članice stoga ne bi trebale poduzimati mjere koje ugrožavaju integritet jedinstvenog tržišta za robu, posebno lance opskrbe, ili sudjelovati u bilo kojem primjeru nepoštene prakse.
  • Države članice moraju uvijek prihvatiti vlastite građane, kao i stanovnike i olakšati tranzit ostalim građana i stanovnika EU koji se vraćaju kući.
  • U pogledu mjera povezanih s upravljanjem granicama, koordinacija na razini EU je ključna.
  • Stoga su u ovim smjernicama utvrđena načela za integrirani pristup učinkovitom upravljanju granicama, zaštitom zdravlja uz očuvanje integriteta jedinstvenog tržišta.

 

I. Prijevoz robe i usluge

1. Sektor prometa i mobilnosti ključan je za osiguravanje ekonomskog kontinuiteta. Kolektivno i koordinirano djelovanje je neophodno. Usluge prijevoza u hitnim slučajevima trebali bi imati prioritet u prometnom sustavu (npr. putem „zelenih traka“).

2. Mjere nadzora ne bi trebale narušiti kontinuitet gospodarske aktivnosti i treba sačuvati rad lanaca opskrbe.

5. O svim planiranim ograničenjima u vezi s prijevozom treba obavijestiti Komisiju i sve ostale države članice pravodobno i u svakom slučaju i prije provođenja,  ne dovodeći u pitanje posebna pravila koja se primjenjuju na hitne mjere u zrakoplovnom sektoru.

 

II. Snabdijevanje robom

6. Države članice trebale bi očuvati slobodan promet sve robe. Osobito treba jamčiti lanac opskrbe esencijalnim proizvodima kao što su lijekovi, medicinska oprema, osnovni i brzo pokvarljivi prehrambeni proizvodi i stoka. Ne smije biti ograničenja u prometu robe na jedinstvenom tržištu, posebno (ali ne ograničena na njih) esencijalne, zdravstvene i pokvarljive robe, posebno namirnice, osim ako su zaista opravdane.

Države članice trebaju odrediti prioritetne trake za teretni prijevoz (npr. putem „zelenih traka“) i razmotriti uklanjanje postojećih zabrana vožnje vikendom.

7. Za robu koja legalno prometuje unutar EU ne smiju se uvoditi dodatne potvrde za jedinstveno tržište. Treba napomenuti da, prema Europskoj agenciji za sigurnost hrane, nema dokaza da je hrana izvor ili prijenosnik Covid-19.

8. Transportni radnici posebno, ali ne samo oni, koji isporučuju osnovne proizvode, trebaju moći ići preko granice po potrebi i njihova sigurnost nikako ne bi smjela biti ugrožena.

 

III. Mjere vezane za zdravlje

11. Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere za ljude za koje je utvrđeno da predstavljaju rizik za javno zdravstvo zbog Covid-19. Trebali bi imati pristup odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi, uzimajući u obzir prioritete u nacionalnim zdravstvenim sustavima.

12. Na temelju najboljih praksi zdravstvenih tijela u državama članicama sljedeći su koraci, koje se preporučuje na vanjskim granicama, prema potrebi:

a. Uvesti mjere provjere ulaska (primarne2 i sekundarne3) kojima je cilj procjenjujući prisutnost simptoma i / ili izloženost putnika Covid-19, jer  stižu iz pogođenih područja ili zemalja; ispunjavanje Lokacijskog obrasca za javno zdravstvo u zrakoplovu, trajektu, vlaku ili autobusu koji stiže izravnom ili neizravno s pogođenih područja ili zemalja; ispunjavanje Pomorske Izjava o zdravlju za putnike sa svih brodove koji pristižu, navodeći sve posjećene luke;

d. Izolacija sumnjivih slučajeva i prijenos stvarnih slučajeva u zdravstvenu ustanovu. Vlasti s obje strane granice trebale bi se dogovoriti o prikladnom postupanju s osobama za koje se smatra da predstavljaju rizike za javno zdravlje, kao što su daljnji testovi, izolacija

ili karantenu i zdravstvenu zaštitu - bilo u zemlji dolaska ili dogovorom, u državi odlaska.

 

IV. Vanjske granice

14. Sve osobe, državljani EU i izvan EU koje prelaze vanjske granice da bi ušli u Schengensku zonu podliježu sustavnim provjerama na graničnim prijelazima. Granični pregledi mogu uključivati zdravstvene provjere kako je utvrđeno u odjeljku III.

15. Države članice imaju mogućnost odbiti ulazak nerezidentnim državljanima trećih zemalja koji pokazuju relevantne simptome ili su bili posebno izloženi riziku od infekcije i smatraju se prijetnjom za javno zdravlje.

16. Mogu se primijeniti alternativne mjere za odbijanje ulaska, poput izolacije ili karantene, ako i gdje se smatraju učinkovitijima.

17. Svaka odluka o odbijanju ulaska mora biti proporcionalna i nediskriminirajuća. Mjera se smatra proporcionalnom pod uvjetom da je poduzeta nakon savjetovanje s zdravstvenim tijelima i da ih oni smatraju prikladnim i neophodnim za postizanje cilja očuvanja javnog zdravlja.

 

V. Unutarnje granice

18. Države članice mogu ponovno uvesti privremenu graničnu kontrolu na unutarnjim granicama ako to čine opravdano iz razloga javne politike ili unutarnje sigurnosti. U krajnje kritičnoj situaciji, država članica može prepoznati potrebu za ponovnim uvođenjem graničnih kontrola kao reakciju na rizik koji predstavlja zarazna bolest. Države članice moraju prijaviti ponovno uvođenje granične kontrole sukladno Zakonu o schengenskim granicama.

19. Takve se kontrole trebaju primjenjivati proporcionalno i uz dužno poštovanje zdravlja dotičnih pojedinaca. Osobama koje su očito bolesne ne bi trebale biti odbijene za ulazak, ali treba poduzeti odgovarajuće mjere kako je navedeno u točki 11.

20. Provođenje zdravstvenih pregledi svih osoba koje ulaze na teritorij država članica ne zahtijeva službeno uvođenje kontrola unutarnjih granica.

21. Za građane EU-a moraju biti zajamčene zaštitne mjere utvrđene u Direktivi o slobodnom kretanju. Konkretno, nediskriminacija između vlastitih državljana i rezedentnih državljana drugih država članica. Država članica ne smije zabraniti ulazak u EU državljanima trećih zemalja koji borave na njenom teritoriju i moraju olakšati tranzit za ostale građane i stanovnike EU koji se vraćaju kući. Države članice, međutim, mogu:

poduzeti  odgovarajuće mjere,  poput zahtjeva da se osobe koje uđu na njihov teritorij podvrgnu samoizolaciji ili sličnim mjerama nakon povratka s područja na koje je utjecao Covid-19, pod uvjetom da vlastitim državljanima nameću iste zahtjeve.

22. Granična kontrola, ako se uvodi na unutarnjim granicama, trebala bi biti organizirana na takav način da sprječava pojavu velikih skupova (npr. redova) koji mogu povećati rizik širenja virusa.

23. Države članice trebaju posebno dopustiti i olakšati prijelaz prekograničnih radnika, onih, koji rade u sektoru zdravstva i prehrane, i ostale bitnih usluga (npr. briga o djeci, skrb za starije osobe, kritično osoblje za komunalne usluge) kako bi se osigurao nastavak profesionalne djelatnost.

24. Države članice trebale bi se koordinirati za provođenje zdravstvenog pregleda na jednoj strani granice kako bi se izbjeglo preklapanje i vrijeme čekanja.

vrh stranice
vrh stranice