Većina stranih radnika u Hrvatskoj prekvalificirana je za posao koji rade

 Međutim, podatak koji nam je posebno zapeo za oko je onaj o strukturi obrazovanja. Naime, 50% stranih radnika ima završenu srednju školu, 35% preddiplomski studij, a 6% samo osnovnu školu, navodi Institut za istraživanje migracija. Možemo zaključiti da ih većina radi posao za koji su prekvalificirani, a uzroci se skrivaju u jezičnim barijerama i sustavu (ne)prepoznavanja kvalifikacija, kaže nam prof.dr.sc. Mirela Alpeza, direktorica CEPOR-a i redovita profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Također je zanimljivo kako je 18% ljudi koji su imigrirali u Hrvatsku, a dolaze iz trećih zemalja, samozaposleno. Što znači da je u Hrvatskoj udio samozaposlenih veći među imigrantima nego među domicilnim stanovništvom (11%). Štoviše, procjenjuje se da je u 2023. godini u EU bilo oko 3,2 milijuna samozaposlenih imigranata, od čega oko 30.000 u Hrvatskoj, među kojima oko 30% samozaposlenih imigranata zapošljava i druge zaposlenike.

Dr. sc. Alpeza kaže kako dosadašnja istraživanja upućuju na značajan ekonomski doprinos migranata. Osim razvoju poduzetničke aktivnosti, migranti pridonose smanjenju informacijskih barijera, jačanju trgovinskih i investicijskih tokova između zemalja podrijetla i zemalja odredišta, kao i povećanju izravnih stranih ulaganja od zemlje odredišta prema zemljama podrijetla.

- Dokazano je da imigrantski poduzetnici pridonose stvaranju novih radnih mjesta, skloniji su preuzimanju rizika te su često inovativniji i poduzetniji od lokalnih poduzetnika - kaže profesorica. 

Hrvatska nema jasnu strategiju 

- Hrvatska se nalazi tek u početnoj fazi razvoja integriranih i proaktivnih politika prema stranoj radnoj snazi i migrantima s poduzetničkim potencijalom - dodaje naša sugovornica.

Iako je u posljednjih nekoliko godina došlo do značajnog porasta broja stranih radnika, ne postoji jasna strategija uključivanja migranata u dugoročan gospodarski razvoj i inovacijski potencijal zemlje.

Primjerice, Njemačka, Nizozemska, Švedska i Francuska primjenjuju integrirane pristupe, koji uključuju priznavanje inozemnih kvalifikacija i kompetencija, pristup programima financiranja i savjetovanja za pokretanje poduzeća, jezične i integracijske tečajeve prilagođene poduzetničkom kontekstu, poduzetničke inkubatore specijalizirane za migrante (npr. The Human Safety Net u Italiji), poticajne vize za poduzetnike iz trećih zemalja i sl.

- I Hrvatska bi mogla primijeniti neke od tih primjera dobre prakse. Primjerice, uspostaviti ciljane poduzetničke programe za migrante koji uključuju mentorstvo, mikrofinanciranje i podršku u registraciji poslovanja, te kreirati pravni okvir za „start-up“ vize čime bi se omogućio dolazak visokoobrazovnih migranata s poslovnim idejama. Nadalje, navodi, potrebno je sustavno praćenje i istraživanje migracijskih tokova i učinaka poduzetničke aktivnosti migranata što bi stvorilo pretpostavke za oblikovanje politika temeljenih na podacima vezanim uz migrantsko poduzetništvo, smatra Alpeza.

Diskriminirajući položaj poduzetnika migranata

Stranci iz trećih zemalja koji žele pokrenuti poslovanje u Hrvatskoj suočavaju se s nizom prepreka koje znatno otežavaju njihovu ekonomsku integraciju. Iako zakonodavni okvir formalno omogućuje osnivanje poduzeća i stranim državljanima, u praksi postoje mnogi strukturni, administrativni i informacijski izazovi koji usporavaju ili obeshrabruju poduzetničku aktivnost migranata.

- Najveću prepreku predstavljaju diskriminirajući uvjeti za registraciju poslovnog subjekta za strance iz trećih zemalja budući da moraju uložiti najmanje 27.000 eura minimalnoga kapitala, zaposliti najmanje tri hrvatska državljanina na neodređeno radno vrijeme s punim radnim vremenom i minimalnom plaćom u visini bruto plaće u RH, te moraju formalno biti zaposleni u vlastitom poduzeću s minimalnom plaćom za direktora, koja ne smije biti manja od 1,5 prosječne bruto plaće u RH. Navedeno znači da migrantski poduzetnik mora imati početni kapital i godišnji financijski kapacitet veći od 80.000 eura, što predstavlja značajnu prepreku u odnosu na domaće poduzetnike - navodi Alpeza.

Dodatno, stranci se često suočavaju s dugotrajnim, zbunjujućim i nedovoljno digitaliziranim procedurama za registraciju poduzeća, dobivanje dozvola i regulaciju boravišnog statusa povezanog s poduzetničkom aktivnosti. Banke često postavljaju visoke zahtjeve za otvaranje računa ili odobravanje kredita migrantima. Migranti uglavnom nemaju pristup poslovnim mrežama, savjetnicima i akceleratorima, koji su ključni za uspješan razvoj poslovanja.

Profesorica posebno apostrofira ukrajinske poduzetnike, koji su u Hrvatskoj pod privremenom zaštitom koja im omogućuje rad bez potrebe za dodatnim dozvolama, kao da su građani zemalja članica EU. Odredba se primjenjuje do 4. ožujka 2026., nakon čega će morati urediti svoj status kroz standardne postupke za državljane trećih zemalja.

- Mnogi od njih, nažalost, neće moći zadovoljiti spomenute kriterije jer vode uglavnom mikrobiznise, često u uslužnim djelatnostima, te nisu uspjeli u ovih nekoliko godina razviti poslovanje do tih razmjera. Ako se ne pronađe povoljno rješenje za njihov ostanak u Hrvatskoj, oni će biti prisiljeni napustiti Hrvatsku i pronaći način za nastavak svog poduzetničkog pothvata u nekoj drugoj zemlji koja će osigurati kvalitetnije poduzetničko okruženje - upozorava Alpeza. 

Integracija preduvjet za uspjeh

Integracija je ključan preduvjet za uspjeh poduzetnika migranata. Uspostavljanje stabilnih društvenih i poslovnih veza izravno utječe na njihove šanse za razvoj održivog poslovanja, pristup tržištima, resursima i informacijama.

- Da bi integracija bila učinkovita, potrebno je razviti ciljane integracijske programe za imigrantske poduzetnike, uključiti ih u lokalne poslovne mreže, povezati s domaćim poduzetnicima kroz zajedničke projekte, događanja i mentorstva, osigurati pristup savjetodavnim i financijskim uslugama, npr. putem specijaliziranih točaka podrške (npr. one-stop-shop), na više jezika i prilagođenih specifičnostima migrantskog iskustva, prepoznati i promovirati uspješne poduzetnike migrante kao uzore, čime se mijenja društvena percepcija i potiču i drugi na aktivaciju - kaže profesorica.

Poljska kako primjer dobre prakse

Poljska, posebno kroz istraživanja i inicijative koje vodi prof. Jan Brzozowski s Jagelonskog sveučilišta iz Krakova, predstavlja jedan od primjera dobre prakse u srednjoj i istočnoj Europi kad je riječ o razumijevanju i poticanju poduzetništva među migrantima. 

- Suradnja CEPOR-a s prof. Brzozowskim pruža vrijedne uvide koji se mogu prenijeti i na hrvatski kontekst. Brzozowski naglašava da migranti, posebno iz Ukrajine i drugih istočnoeuropskih zemalja, često pokazuju iznadprosječne poduzetničke aspiracije - kaže Alpeza. 

U Poljskoj su razvijeni programi "inkubatora za migrante“, često financirani iz EU fondova, koji omogućuju edukaciju, podršku u razvoju poslovnog plana i lakši pristup financiranju.

I gradovi u Hrvatskoj mogli bi uspostaviti one-stop-shop pultove za imigrantske poduzetnike te osigurati posebna mjesta u lokalnim inkubatorima za poduzetnike migrante, po uzoru na primjere iz Poljske. Poljska iskustva pokazuju da je moguće iskoristiti EU fondove za financiranje namjenskih edukacija, savjetovanja i potpora za migrantsko poduzetništvo - prilika koja u Hrvatskoj još nije sustavno iskorištena, zaključuje profesorica Alpeza.  

Dr. sc. Mirela Alpeza direktorica je CEPOR-a i redovna profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, gdje već 20 godina predaje i istražuje poduzetništvo. Članica je Upravnog odbora Kluba poduzetnika seniora SENTOR koji provodi mentorski program za poduzetnike  u suradnji s Udrugom malih i srednjih poduzetnika (HUP).

Članak pročitajte ovdje: Većina stranih radnika u Hrvatskoj prekvalificirana je za posao koji rade | 24sata