Ta je brojka za naš sektor skoro pa nenadoknadiva. Ljudi su otišli zbog niskih plaća, koje se kreću između 3000 i 3500 kuna za jednostavnije poslove. Iako svi zaštitari imaju završenu srednju školu, u startu imaju manju plaću za 1000 do 1500 kuna od svojih kolega u drugim sektorima, dok u inozemstvu za isti posao dobivaju 1700 do 1900 eura, rekao nam je Ante Perčin, predsjednik HUP-Udruge zaštitarske djelatnosti i član uprave tvrtke Sokol Marić. Razmišljalo se i o uvozu zaštitara iz zemalja u kojima su plaće još niže, no od toga se odustalo. Zakon o privatnoj zaštiti određuje da stranci moraju ishoditi hrvatsku licencu, poznavati hrvatski jezik i latinično pismo. Druge zemlje su problem riješile tako što su priznale i tuđe licence. No, pitanje je tko bi uopće došao u Hrvatsku, priznaje Perčin. Mogu raditi još 20 godina Rješenja ipak postoje. Naš prijedlog je upošljavanje umirovljenih pripadnika MUP, MORH-a, hrvatskih branitelja. Samo MUP ima oko 40.000 umirovljenika, u prosjeku nešto starijih od 40 godina. Radnom resocijalizacijom ti ljudi mogu raditi u zaštitarstvu još 20 godina. Oni su po 20 godina radile u sektoru javne sigurnosti, pa imaju potrebna znanja, odnos prema radu i radnu kulturu. Puno umirovljenih policajaca male zaštitarske firme koriste kao redare ili noćne čuvare, a ovako bi se njihov status legalizirao, na taj bi se rad uredno platio porez i druga davanja državi. Međutim, sa sadašnjim zakonima to je nemoguće, jer bi im morali više uskratiti od stečenih prava nego što bi platili za njegov rad. Naši zakoni zasad ne dozvoljavaju da onaj tko je otišao u starosnu mirovinu radi puno radno vrijeme, dozvoljeno je raditi samo četiri sata, i to s napunjenih 65 godina, a ta opcija nije dobra za naš sektor, kaže Perčin. Zato vlasnici zaštitarskih tvrtki sada intenzivno lobiraju za izmjenu i dopunu Zakona o općem mirovinskom sustavu, kako bi navedena kategorija umirovljenika mogla raditi puno radno vrijeme bez ustezanja stečenih prava. Tri ministarstva su se složila s prijedlogom, no zapelo je s ministarstvom rada i mirovinskog sustava, koje mora pokrenuti izmjenu niza zakonskih i podzakonskih akata da bi se taj projekt realizirao. Dio kadrovskih rupa mogao bi doduše popuniti i novi Zakon o privatnoj zaštiti, po kojem uvjet za posao zaštitara postaje osnovna, a ne više srednja škola. U RH već sada postoji čak 31.000 licenciranih zaštitara, no svega 17.000 ih se bavi tim poslom, a ostali su otišli zbog niske plaće. Plaće u zaštitarskom sektoru nikad nisu bile više, iako je naravno apsurd da plaću od 3500 nazivamo velikom, jer se od takve plaće ne može živjeti. Ako želimo zaustaviti egzodus postojećih zaštitara, ne bi smjeli imati plaću manju od 4500 kuna za srednju stručnu spremu, napominje Perčin. Mjesto za zaslužne kadrove Za ovaj je sektor specifično i što se na tržištu natječu i dvije tvrtke u državnom vlasništvu, AKD-zaštita i Fina GS, koje znaju da ne mogu propasti pa ponekad idu i s izrazito niskom cijenom usluga. Zato AKD-zaštita, u vlasništvu AKD-a, svake godine nagomila još nekoliko milijuna kuna minusa, dok je Finu GS njen vlasnik, Fina, lani subvencionirao s 43 milijuna kuna. Nelogično je što u sektoru imamo državne tvrtke koje nisu komercijalno opterećene i samo formalno rade po tržišnom principu. Svakome se može desiti da jednu godinu završi u minusu, ali ako se to ponovi i dogodine privatnik će bankrotirati, dok će državnu tvrtku sanirati njegov vlasnik, a što će na kraju opet platiti porezni obveznici, i tako unedogled. Stoga bi trebalo privatizirati obje tvrtke, o čemu se priča već godinama, ali ništa konkretno nije poduzeto, budući da država evidentno voli imati mjesto gdje će udomiti svoje zaslužne kadrove, zaključuje Perčin.