Razlike u gospodarskom razvoju su snažno povezane s razlikama u znanju

06.09.2018.

Mislav Balković još je od 2009. dekan Visokog učilišta Algebra. Posebno je aktivan u područjima obrazovanja odraslih, visokog obrazovanja i izgradnje obrazovnih politika unutar sustava strukovnog i visokog obrazovanja. Predsjednik je HUP- Udruge poslodavaca u obrazovanju i Sektorskog vijeća za elektrotehniku i računarstvo.

U kojoj je fazi obrazovna reforma?

Usprkos činjenici kako eksperimentalni program 'Škola za život', koji je ovih dana počeo u 74 škole, nije puna eksperimentalna provedba cjelovite kurikularne reforme, kako ju je u veljači 2016. predložila Ekspertna radna skupina za provedbu cjelovite kurikularne reforme, mogu s veseljem reći da se krećemo u dobrom smjeru.  Prateći sve strateške promjene smjera koje su u protekle dvije godine bile vezane uz reformu, čini se da je aktualna razina njezine provedbe umjetnost mogućeg, omogućena energijom i entuzijazmom ministrice Blaženke Divjak i njenog tima.  Otpore tom procesu koje povremeno susrećemo treba gledati prije svega u kontekstu manjka šire vizije razvoja društva i želje za zadržavanjem statusa quo koji je mnogima komotniji ili financijski isplativiji. Što se tiče daljnjeg razvoja hrvatskog sustava obrazovanja, podsjetit ću kako i dalje imamo na snazi temeljni strateški dokument koji je u Saboru donesen konsenzusom svih političkih stranaka, a to je Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije. Kurikularna reforma je jedna od predviđenih mjera i na neki način se ipak uspjela protegnuti na više od jedne vlade, što je zaista dobro. Međutim, oko većine drugih važnih mjera, koje su vrlo kvalitetno definirane Strategijom, poduzima se malo, dok se neke čak pokušavaju progurati i u suprotnosti s tim krovnim dokumentom.

Kakvi su rezultati implementacije Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO)?

Hrvatski poslodavci HKO vide kao ključni reformski instrumenta u sustavu obrazovanja i tržišta rada koji hrvatskom društvu daje priliku za razvoj kvalitetnijeg i odgovornijeg sustava obrazovanja. On je dao zakonsku osnovu, metodologiju, tijela i informacijske sustave koji omogućuju drugačiji način razvoja obrazovnih programa na svim razinama obrazovanja, uzimajući u obzir stvarne potrebe pojedinca i društva, razvoj tehnologije kao i strateške smjernice razvoja države. Zakon o HKO je participativno razvijan više od šest godina, a danas je gotovo u potpunosti implementiran u smislu tijela i sustava koji su potrebni u njegovoj provedbi. To je svakako jedna od svijetlih točaka u našem sustavu obrazovanja, priznat i prepoznat i od strane EU.  Šteta je što smo nekoliko godina, umjesto na njegovu punu implementaciju, izgubili na neuspješan pokušaj pojedinaca sa Sveučilišta da ga ukinu i tako nas vrate desetak godina unazad.  Iako su takve inicijative i danas prisutne, vjerujem da nakon zahtjeva za ocjenom ustavnosti, odluke Ustavnog suda, poništenja dijela Zakona i nedavnog donošenja njegovih izmjena i dopuna više nećemo blokirati vlastiti razvoj. 

Koliki je utjecaj obrazovanja na konkurentnost društva?
Istraživanja pokazuju kako društva s razinom znanja mladih koja je ekvivalentna jednoj dodatnoj godini učenja, u odnosu na društva s prosječnom razinom znanja mladih ostvaruju u prosjeku jedan posto viši rast BDP-a godišnje. Istraživanje pokazuje i da je upravo razlika u znanju, a ne prirodna bogatstva ili geostrateški položaj zaslužna za tri četvrtine razlike u stopi gospodarskog razvoja zemalja u svijetu zadnjih pedesetak godina.  

Kakva je pozicija privatnog obrazovanja naspram javnog?
Kod nas još postoji podozrivost prema kvaliteti i relevantnosti privatnog obrazovanja. Takva se percepcija rapidno mijenja kod mladih koji se žele zaposliti u privatnom sektoru. Donedavno je u Hrvatskoj najatraktivniji poslodavac bila javna uprava ili lokalna samouprava i tada se nije previše razmišljalo o konkurentnosti i kvaliteti obrazovanja nego o tome kako naći vezu.  U većim sredinama, gdje postoji i više prilika, mladi su značajno promijenili razmišljanje. Sve više su svjesni vrijednosti godina života koje će uložiti u obrazovanje, pa traže konkurentnu obrazovnu ustanovu koja će im omogućiti izvrsne karijerne mogućnosti. Rezultati akreditacija i neovisnih vanjskih evaluacija kvalitete pokazuju kako takvih ustanova danas podjednako ima i u privatnom i u javnom sektoru. Pitanje je li osnivač privatni ili je to država bit će sve manje važno, baš kao što je to danas nevažno kod izbora između npr. privatnog Stanforda ili državnog UC Berkeleya.

Kakve su promjene u visokom i strukovnom obrazovanju koje se najavljuju, koje su glavne prepreke?
U narednoj godini će se mijenjati niz zakonskih rješenja, od obrazovanja odraslih do visokog obrazovanja. Vjerujem kako će novi zakonski prijedlozi riješiti neke postojeće probleme, a u tom smislu pozivam resorno ministarstvo da neizostavno uključuju socijalne partnere u sve procese definiranja obrazovnih politika i izmjena postojećih propisa. Treba dati dovoljno vremena svim dionicima da pripreme održiva rješenja koja su bazirana na činjenicama i viziji budućeg stanja. 

Čak 53 posto srednjoškolaca napustilo bi RH? 
Kao povod za razmišljanje o odlasku od diplomanata čujem komentare o neodgovornoj politici, manjku vjere u boljitak društva, zaostalom socijalizmu, sporosti u provedbi reformi i o korupciji. Ako političari ne žele ili ne mogu potaknuti vjeru mladih da ovo društvo može bolje, morat ćemo pričekati da u politiku uđu oni koji misle drugačije.

Politički klijentelizam u obrazovanju

U prijašnjim intervjuima zalagali ste se za micanje politike iz školstva, da li se to počelo događati?
Na makro razini je obrazovanje nerazdvojivo povezano s politikom jer birači političarima daju mandat za razvoj društva, pa tako i za razvoj najvećeg dijela obrazovanja. Tu načelno ne vidim problem, osim u prečestim  strateškim zaokretima u mandatu svake nove vlade i povremenom političkom klijentelizmu radi zadržavanja postojećih monopola i sinekura u dijelu obrazovnog sustava koji nije konkurentan i ne želi se razvijati. Iako komunikaciju s ovom postavom Ministarstva znanosti i obrazovanja ocjenjujemo kao dobru, ponavljam, voljeli bismo kao socijalni partneri biti i snažnije uključeni u donošenje odluka koje se tiču razvoja obrazovanja jer smatramo neophodnim poraditi na jačoj sinergiji gospodarstva i sustava obrazovanja u Hrvatskoj.

Izvor: Poslovni dnevnik - Saša Paparella

vrh stranice
vrh stranice