03.09.2018.
Za početak razgovora, u središtu pažnje hrvatske javnosti ovih dana je kriza Uljanik grupe. Što možete reći o problemu tog pulskog brodogradilišta iz poslovnog rakursa, ali i kao sugrađanka radnika Uljanikova brodogradilišta koji prosvjeduju zbog neisplate plaća?
- Teško je dati ocjenu poslovanju kada nemate financijske podatke niti uvid u upravljanje. Kao poslodavka i sugrađanka suosjećam se s radnicima i žao mi je što je Uljanik doveden do ove točke. Nadam se da će se pronaći dugoročno održivo rješenje, a ne ono koje će samo odgoditi rješavanje problema i dodatno produbiti agoniju u kojoj se nalazi brodogradilište i zaposlenici.
O čemu danas menadžeri trebaju voditi najviše računa, posebice kad je riječ o brodogradnji?
- Važno je ispravno prepoznati tržišnu nišu u kojoj možeš biti konkurentan i uspješno poslovati. Temeljni preduvjet održivosti bilo kojeg posla je profitabilnost poslovanja. Bez dugoročnog planiranja i anticipiranja problema nema poslovnog uspjeha ni u kojoj industriji, stalno se treba preispitivati i prilagođavati tržišnim promjenama. I nakon što se ugovore poslovi treba ulagati stalne napore u njegovanje dobrih odnosa s kupcima i zadržavanje njihova povjerenja jer je konkurencija brojna i snažna. Konačno, ključ uspješnog upravljanja bilo kojom tvrtkom je u komunikacijis ljudima i uvažavanje njihovih kompetencija, kao i zajednički rad na provođenju pozitivnih promjena.
Prema prvoj procjeni Državnog zavoda za statistiku, u razdoblju od travnja do lipnja gospodarstvo je nastavilo rasti i šesnaesto tromjesečje za redom. Što je neophodno kako bi taj rast bio po višim stopama?
- Na godišnjoj razini rast BDP-a uvijek se kreće do maksimalnih 3 posto na što smo upozoravali ovu, ali i prethodnu Vladu jer bez strukturnih promjena u državi nema većeg rasta. Država mora raditi na stimuliranju produktivnosti gospodarstva kroz smanjenje opterećenja poslodavaca i kroz mjere kojima se zadržavaju i otvaraju radna mjesta te povećavaju plaće. To su nužni zahvati koji će poslodavcima dati vjetar u leđa jer posla ima. Ministar Zdravko Marić gostovao je na sastanku Vijeća članova HUP-a i dio poslodavaca mu je otvoreno rekao da imaju poslove i narudžbe koje moraju odbiti jer ih nemaju s kime raditi, a nemaju niti mogućnosti dodatno stimulirati zaposlene bez da ugroze profitabilnost zbog čega su nužne mjere snažnijeg gospodarskog rasterećenja. Tvrtke danas ulažu svu svoju zaradu samo u rast plaća i nauštrb razvoja poslovanja, što je obrnuti put od uspjeha.
Neki će reći da je ovogodišnja turistička sezona podbacila, no pojedini analitičari, kao i ministar turizma, očekuju ove godine rekordne prihode od turizma. Kako iz vaše perspektive izgleda ova sezona; pojedine članice HUP-a iz nautičkog sektora teško su dolazile i dopotrebnih radnika za servisiranje brodova?
- Kroničan nedostatak radne snage u svim sektorima gorući je problem i prepreka rasta hrvatskog gospodarstva. Nemam podatke vezane uz sezonske rezultate hotelijera ili kampova, no sad vam mogu reći da nautički turizam ne bilježi rast. Povećana je i boravišna pristojba što je razljutilo mnoge nautičare pa su svoje brodove preselili u grčke i talijanske marine. Države u okruženju su jeftinije i pristupačnije pa nautičari s brodovima ne ulaze u naše luke, dok na naš Jadran dolaze ljetovati kao obični gosti. Zato je bilo ključno da se boravišna pristojba smanji, HUP kao i drugi dionici su apelirali prema Ministarstvu turizma koje je izmjenu i usvojilo, međutim smanjenje ide tek od iduće godine. Kada govorimo o uspjehu hrvatskog turizma, zemlje u okruženju imaju sve bolje turističke ponude i cjenovno su sve privlačnije pa je danas više nego ikad prije nužno porezno rasterećenje sektora i snažna promocija zemlje.
Iz godine u godinu, vlade najavljuju i provode dijelom rasterećenje gospodarstva. Pred nama je ponovno porezna reforma. Što u HUP-u očekujete od najavljenih mjera?
- HUP je podržao prvu poreznu reformu koju je pokrenula ova Vlada, no s obzirom na probleme s kojima se gospodarstvo susreće, očekivali smo značajnije rasterećenje u drugom valu poreznih promjena. Sve naše prijedloge i primjedbe iznijeli smo ministru financija na sastanku i očekujemo da će se barem jedan dio usvojiti. Govorimo o tzv. horizontalnim prijedlozima koji bi utjecali na sve sektore gospodarstva - od toga da se smještaj radnika I topli obrok tretiraju kao neoporeziv trošak, da se podigne prag neoporezivog dijela plaće kako bi se mogla isplatiti 13-ta plaća radnicima, da se razmotri mogućnost ponovnog zapošljavanja umirovljenika dok ponovno ne postanemo atraktivno tržište rada radno sposobnim ljudima. Kada vam kompletno gospodarstvo ukazuje na činjenicu da imaju poslove, ali ih nemaju s kime odraditi, vjerujem da prijedloge rješenja koje iznosimo ne bi trebalo zaustavljati jer se tako zaustavlja rast zemlje.
Radnici ne osjećaju rast plaća, a poslodavcima je cijena rada prevelika. Za što se HUP zalaže? Koliko ima još prostora za smanjivanje tereta poslodavcima kako bi i plaće radnicima osjetnije porasle?
- Statistički podaci govore suprotno pa i aktualni rast BDP-a koji pokazuje da je gotovo najznačajniji utjecaj na rast pokazatelja imala osobna potrošnja u trgovini na malo. Poslodavci su dizali i dižu plaće do maksimuma svojih mogućnosti, pri čemu ulažu sredstva za rast poslovanja. Dodatan rast plaća moguć je samo ako se smanje davanja državi i takve mjere rasterećenja trebali smo implementirati još jučer, a ne o njima razgovarati tek sutra.
Najavljuje se i reforma mirovinskog sustava, a ni ona koja je započela krajem 90-tih godina i početkom 2000-tih nije provedena kako je zamišljeno. Kako to komentirate? Što Hrvatskoj treba kad je riječ o mirovinskom sustavu?
- Hrvatska treba sveobuhvatnu mirovinsku reformu. Vrlo je ozbiljan podatak da je tek 18 posto građana svoju punu mirovinu zaradilo radom. U budućnosti su takvi omjeri neodrživi. Smatram da bi trebalo nagrađivati dulji ostanak u radnom odnosu što bi polučilo puno bolje efekte od penalizacije prijevremenog odlaska u mirovinu. Također, danas u Hrvatskoj imamo veliki broj poslova koje bismo mogli ponuditi našim umirovljenicima koje bismo vratili na tržište rada i sigurna sam da s njihove strane postoji interes - samo kada bi zakon takvo nešto kvalitetno omogućio.
Hrvatski građani nisu zadovoljni ni zdravstvenim sustavom. Što su najveći problemi i zahtjevi poduzetnika koji rade u zdravstvu?
- Privatno zdravstvo treba biti nadogradnja i nadopuna javnom zdravstvu. Ali to nije slučaj u Hrvatskoj jer se privatno zdravstvo ne gleda kao partnera. Uopće ne bih spominjala nepregledne liste čekanja za pojedine preglede ili da se pak termin operacije ugovara tek za godinu-dvije. Zdravstveni sustav bez reforme u postojećem obliku nije dobar ni za građane niti za poslodavce u zdravstvu. Mi smo zemlja s manje od četiri milijuna stanovnika i morali bismo razmišljati kako maksimizirati koristi za pacijente i omogućiti im dostojno zdravstveno osiguranje i dopunu usluga u privatnoj ponudi. Danas imate više od 11 tisuća privatnih zdravstvenih ustanova raznih oblika u kojem je zaposleno 12 tisuća ljudi i imaju na raspolaganju više od 17 posto medicinske opreme što bi nam svakodnevno trebalo biti dostupnije, a posebno u slučajevima kada javno zdravstvo ne može ispuniti zahtjeve. Bolnice duguju preko dvije milijarde kuna veledrogerijama koji pak ne mogu u nedogled isporučivati lijekove na „kredit“. Taj kredit je protuzakonit jer rokovi plaćanja premašuju u nekim slučajevima i 900 dana. Zamislite da vi kući ne platite struju dvije-tri godine? Zdravstvo treba sveobuhvatnu reformu i transparentniji prikaz troškova.
Kad je o investicijama riječ, nekako se o njima sve manje čuje ili nema onih velikih? Što je Hrvatska uopće učinila na poboljšanju konkurentnosti i privlačenju domaćih i stranih investicija?
- Već sam spomenula da tvrtke sredstva koja su bila namijenjena ulaganju u rast poslovanja ulažu u rast plaća što je jedan razlog nedostatka investicija. No, kada i postoji prostor za investiciju ili se pojavi zainteresirani investitor problem nastaje u realizaciji jer je nemoguće naći izvođača i radnike. Zbog nedostatka radne snage investicije u Hrvatskoj poskupljuju 20 do 30 posto, što je ujedno i razlog za odustajanje.
Jedan od gorućih problema hrvatskog društva je iseljavanje mladih. Ako se tako nastavi, tko će raditi u hrvatskom gospodarstvu?
- Svi osjećamo taj problem i ponovno naglašavamo, nije stvar samo u plaći, što je pokazalo i istraživanje koje smo proveli s onima koji su poslove pronašli izvan Hrvatske. Odlaze cijele obitelji jer ne vide pozitivne promjene u društvu. Trebamo se svi skupa mijenjati, treba provoditi reforme, treba urediti pravosuđe i snažnije kažnjavati one koji ne provode zakone te stimulirati rast gospodarstva i poticati mlade ljude na povratak i ostanak. Nije lako provoditi takve sveobuhvatne poteze u zemlji, to znamo, ali mi ćemo kao poslodavci i udruga koja ih predstavlja Vladi u tim potezima dati maksimalnu podršku jer alternativa nije dobra za nikoga.
IZVOR: Slobodna Dalmacija, Ljubica Vuko