Poduzetnička sveučilišta i veleučilišta budući su temelj gospodarstva baziranog na znanju

Nakon uvodnog govora moderatora i nacionalnog predsjednika Hrvatske akademske zajednice Milasa, okupljene pozdravio je prodekan za znanost FER-a prof. dr. sc. Nikola Mišković i predstavio aktivnosti jedne od najuspješnijih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu te dao nekoliko primjera kako je FER do sada poticao povezivanje gospodarstva i obrazovanja. U tri serije pitanja govorilo se o donesenoj deklaraciji o važnosti istraživački orijentiranog obrazovanja i studentskog poduzetništva HAZ-a, sveučilištima budućnosti, generaciji Z kao zaposlenicima, uspjehu u 21. stoljeću, jazu između obrazovanja i gospodarstva, demografskim trendovima, financiranju istraživački orijentiranog obrazovanja, digitalnim inkubatorima te poduzetničkom sustavu i mindsetu.

Panelisti su se složili ponajviše kada su u pitanju demografski trendovi te njihovom odrazu na hrvatski visokoobrazovni sustav pri čemu je profesor Grgić istaknuo da „ono što visokoobrazovnu zajednicu treba brinuti je koliko ima osamnaestogodišnjaka koji ulaze u sustav visokog obrazovanja, a potom na tržište rada“. Profesor je istaknuo kako je broj punoljetnika u 5 godina pao za okvirnih 10 tisuća, što je izrazito alarmantna činjenica. „Budućnost je konkurentno gospodarstvo temeljeno na znanju, a inovacija je ključ tog procesa. Poduzetnička sveučilišta su sveučilišta budućnosti“, rekao je profesor Grgić prilikom završetka serije pitanja i istaknuo kako je Hrvatska do sada u okviru 6 godina programa Obzor 2020 izvukla 92 milijuna eura, a Slovenija čak tri puta više, 277 milijuna eura. „Postoji mnogo prostora za povlačenje većih sredstava iz programa EU“, dodaje profesor.

Masovni čimbenik gospodarstva je tržište rada, radna snaga odlazi, a dobar posao mlade može zadržati u Hrvatskoj. Tom prilikom dekan Balković ističe:

„Nije problem dobiti posao, posla ima, posebice u području informacijskih tehnologija, ali tu govorimo o tome u kakvoj ste početnoj poziciji, a studentski poduzetnički angažman se cijeni i diferencira prvenstveno životopis, a na kraju i samu osobu u tvrtki s kojom je ostvarila angažman“. Balković se povodom istog pitanja osvrnuo i na projektne kolegije na kojima studenti za tvrtke u realnom sektoru rješavaju stvarne probleme, recimo smišljaju rješenja za pametne gradove i kuće.

Poduzetnik Rukavina iskustveno govori da jedini savjet koji može mladim poduzetničkim nadama i studentima dati je da vjeruju, nema između –

„Vjeruješ ili ne vjeruješ u ideju, ono što radiš i treba imati strast oko toga“ te nadodaje kako najčešće upravo tada ideja uspijeva. Prilikom razgovora o iskustvu i savjetima za mlade, istaknula se uloga poduzetničkih (studentskih) inkubatora, pri čemu Balković naglašava kako imamo tek nekoliko inkubatora, a tek jedan od rijetkih digital hubova prepoznaje Europska unija.

Trošelj, kao poduzetnik u STEM-u koji mentalno živi u Silicijskoj dolini, napominje pak kako je daleko od uspjeha te da definiciju pravog uspjeha nije lako postići, a posebice se osvrće na digitalizaciju sveučilišnih kolegija. Cilj takvih kolegija je, Trošelj ističe:

„(…) omogućiti zainteresiranima da pomoću digitalnih kolegija mogu dobiti znanje, a ako žele potvrdu o svom znanju, uvijek imaju priliku završiti fakultet“. Shodno iskustvu mladog poduzetnika, na pitanje o mentoriranju srednjoškolaca objašnjava njegovu 'filozofiju': „ne trebamo nužno smišljati programe, poduzetništvo se ne uči, nego postaje – mi trebamo biti fokusirani da osiguramo (pred)uvjete tako da mlade inspiriramo i dajemo im prilike“.

Na kraju panela, u završnim riječima, složnost panelista je bila uvjerljivo najveća kada govorimo o mladima koji sve češće traže nove izazove i fluktuacija na tržištu je izrazito intenzivna, obrazovanju koje se mnogo više treba koordinirati s gospodarstvom, a jedan od panelista ističe kako cijeloj državi fali da se uhvatimo posla, a manje filozofiramo – što nije daleko od surove realnosti u Hrvatskoj.