Komentar HUP-a na Covid potvrde

28.10.2021.

Hrvatska udruga poslodavaca zatražila je od nadležnih ministarstava donošenje upute poslodavcima kojom bi se odgovorilo na brojne upite i nedoumice oko Covid potvrda radnika  te dalo jasne smjernice poslodavcima kako organizarati  daljnje poslovanje obzirom na negativnu pandemijsku sliku i broj oboljelih radnika.

Poslodavcima je od iznimne važnosti organizirati poslovanje u skladu s izdanim preporukama HZJZ-a i Glavnog stožera CZ-a, a da pri tome ne krše postojeće zakonske propise.

Naime, unatoč preporukama HZJZ-a, poslodavac nema zakonsko uporište tražiti od radnika Covid potvrdu, udaljiti ga s mjesta rada ukoliko isti ne posjeduje Covid potvrdu, niti primijeniti neke od postojećih instituta Zakona o radu, kao što su izricanje opomene radniku, uručenje otkaza ili udaljenja s mjesta rada.

U članicama Europske unije na snazi je od dana 27. siječnja 2020. godine Rezolucija 2361 (2021) kojom se, uz ostala utvrđenja, određuje kako je “potrebno osigurati da su građani informirani da cijepljenje nije obavezno i da nitko ne vrši politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepi, ako to ne žele sami i osigurati da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili ne želi biti cijepljen.”

Obzirom na navedenu Rezoluciju i činjenicu kako cjepivo protiv Covid 19 nije na listi obveznih cjepiva u Republici Hrvatskoj, posljedično ne postoji zakonska obveza cijepljenja, niti postoji propisana sankcija u slučaju odbijanja istog.

Pojedini poslodavci unutar ostalih zemalja Europske unije, primjerice u Njemačkoj, uvode obvezu cijepljenja radnika, a onima koji se nisu cijepili,  a koji će zbog povratka iz rizičnih područja ili kontakta sa zaraženima biti prisiljeni na samoizolaciju više neće odobravati nadoknadu zbog izostanka s posla. Ukidanje isplate pune plaće u odsutnosti zbog samoizolacije, kao u slučaju bolesti, stupa na snagu u Njemačkoj početkom studenoga.

Obzirom da se situacija u europskim zemljama oko donošenja ovakvih odluka učestalo mijenja te  ne postoji ujednačena praksa i dogovor oko cijepljenja i Covid potvrda radnika, stvara se velika pravna nesigurnost, potencijalno se otvaraju vrata diskriminaciji, a sve skupa izravno utječe i na međuljudske odnose kod poslodavaca, što u bitnome otežava organizaciju posla i obavljanje djelatnosti poduzetnicima.

Sukladno prethodno navedenom, u važećem  zakonodavnom okviru ne postoji  mogućnost koja bi poslodavcu dozvoljavala tražiti od radnika na uvid Covid potvrdu niti radnika udaljiti s radnog mjesta u slučaju ne posjedovanja iste. Prema važećem Zakonu o radu poslodavac nema mogućnost radniku uručiti opomenu  pred otkaz, a samim time i redoviti otkaz ugovora o radu ukoliko radnik ne posjeduje Covid potvrdu ili odbije testiranje na Covid 19 iako time postoji mogućnost da ugrožava zdravlje drugih radnika.

Poslodavcima u ovakvoj situaciji nije jasno krše li poštivajući preporuke HZJZ-a odredbe  Zakona o suzbijanju diskriminacije (bilo izravne ili neizravne diskriminacije) ukoliko uvjetuju radnicima da isti moraju imati Covid potvrdu ili obaviti testiranje na Covid 19 kako bi se time  osigurala  zdrava i sigurna radna mjesta sukladno preporukama HZJZ-a.

Naime, da bi se osigurala sigurnost i zdravlje svih radnika, a za što je odgovoran poslodavac, isti mora sukladno preporukama HZJZ-a  svakodnevno osigurati dezificijense, zaštitne maske, rukavice te provoditi testiranja radnika na vlastiti trošak, što poslodavcu iziskuje znatne dodatne rashode.  

S druge strane, poslodavac ne može sukladno postojećem stanju (osim u slučaju radnika u javnom sektoru zdravstva i socijalne skrbi) tražiti na uvid potvrdu radnika da je isti cijepljen protiv Covid 19, a sve u svrhu osiguranja zdrave radne sredine za sve radnike. Nadalje, ukoliko poslodavac želi testirati radnika, isti  mora sam financirati testiranje (osim u spomenutim sektorima), ali isto tako, poslodavac je nemoćan i ako radnik odbije testiranje.

HUP je prema nadležnim institucijama uputio molbu u ime svojih članova da  se testovi na Covid 19 osiguraju svim poslodavcima na jednak način, odnosno da isti budu besplatni kao što je to nedavno država odlučila za poslodavce iz sektora javnog  zdravstva i socijalne skrbi.

Mišljenja smo kako je nezamislivo  i nepravedno prema svim ostalim poduzetnicima praviti razliku s osnova  zaštite zdravlja radnika po djelatnostima te po pripadnosti javnom ili privatnom sektoru.

Sve navedeno dovodi do pravne nesigurnosti, a posljedično tome  i nemogućnosti organiziranja poslovanja u zdravoj radnoj atmosferi. Ovakva situacija zahtijeva  hitno djelovanje državnih institucija u vidu donošenja jasnih smjernica poslodavcima kojima bi se osigurala  zaštita radnika i zakonsko poslovanje poslodavaca u vrijeme pandemije.

Odgovore na prijedloge i molbe upućene nadležnim tijelima do pripreme ovog teksta, HUP još nije dobio.

 

 

vrh stranice
vrh stranice