Privatno zdravstvo – rješenje ili problem hrvatskog gospodarstva?

16.04.2014.

Na Okruglom stolu u organizaciji zdravstvenih udruga Hrvatske udruge poslodavaca na temu: „Privatno zdravstvo – rješenje ili problem hrvatskog gospodarstva“ sudjelovali su prim. mr. sc. Marijan Cesarik, zamjenik ministra zdravlja, Vjekoslav Rakamarić pomoćnik ministra poduzetništva i obrta, Božica Lapić, pomoćnica ministra turizma te Nevenka Kovač, predsjednica HUP-Udruge privatnih poliklinika, bolnica, lječilišta i ustanova za zdravstvenu skrb.
U uvodnom govoru Nevenka Kovač istaknula je: „U Republici Hrvatskoj izuzetno je zahtjevno biti poduzetnik u zdravstvu. Privatni poduzetnici u zdravstvu, zakoračili su u neizvjestan poduzetnički pothvat, investirali su značajna sredstva u svoje obrazovanje, opremu, prostor, edukaciju svojih zaposlenika stoga da bi se poduzetništvo u zdravstvu dalje razvijalo potrebna su jasna pravila koja vrijede za sve gospodarske subjekte u Republici Hrvatskoj. Danas imamo oko 10.000 zaposlenih u privatnom zdravstvu što čini 10% ukupnog zdravstvenog sustava te oko 1000 zdravstvenih ustanova ne računajući ordinacije, i svi se pitamo zašto je privatno zdravstvo marginalizirano od strane resornih ministarstava.“

Na pitanje kako Ministarstvo zdravlja vidi privatan sektor u hrvatskom zdravstvenom sustavu, prim. dr.sc. Marijan Cesarik odgovorio je da privatnu inicijativu treba poštovati, no isto tako smatra da je teško poistovjetiti zdravstvo i poduzetništvo dodajući da: „Zdravstveni djelatnici nisu poduzetnici“ na što je burno reagiralo 40-tak prisutnih predstavnika privatnih zdravstvenih ustanova. Na upit zašto se ne iskorištava postojeća infrastruktura privatnog sektora i smanje nepotrebna ulaganja države Cesarik je rekao da Ministarstvo zdravlja računa na infrastrukturu privatnih zdravstvenih ustanova te ih ugovara za usluge gdje postoje liste čekanja.
Na pitanje zašto privatnih poduzetnika u zdravstvu nema u Strategiji razvoja poduzetništva 2013. 2020., pomoćnik ministra poduzetništva i obrta Vjekoslav Rakamarić izjavio je da dijeli pitanje s privatnim zdravstvenim ustanovama obzirom da je za njega privatno zdravstvo - poduzetništvo i da se nada da će prostora biti u planu mjera za 2015. godinu.

Kada govorimo o zdravstvenom turizmu Kovač je, navodeći primjer pacijenta iz Irske koji je želio da mu privatna domaća poliklinika koja će obaviti zahvat ujedno ponudi kompletan paket usluge (prijevoz, smještaj i troškove operacije) istaknula da danas privatne ustanove nisu u mogućnosti zakonski isto provesti preko svoje ustanove te trebaju osnovati turističku agenciju. Cesarik je pritom nadodao da je „osobno za liberalizaciju i da je potrebno dodati u statut ustanove mogućnost obavljanja usluga iz zdravstvenog turizma.“ Međutim, iako su doneseni neki zakoni za ovo područje nedostaje niz podzakonskih akata koji jasnije definiraju kako se zdravstvene ustanove mogu baviti pružanjem usluga u zdravstvenom turizmu, nadodala je Kovač.
Na komentar je li privatno zdravstvo rješenje ili problem hrvatskog gospodarstva pomoćnica ministra turizma Božica Lapić navela je: „Privatno zdravstvo je jedno od rješenja za spas hrvatskog gospodarstva“ dok je Vjekoslav Rakamarić dodao da niti jednu gospodarsku aktivnost ne smijemo priječiti mjerama u njihovom radu i rastu.


ZAKLJUČCI OKRUGLOG STOLA:

1. Zdravstveni sektor mora biti prepoznat kao gospodarski čimbenik koji može dati značajan doprinos novom zapošljavanju, razvoju hrvatskog gospodarstva temeljenog na znanju, povećanju domaće konkurentnosti i kao takav postati dionik Strategije razvoja poduzetništva.

2. Privatni zdravstveni sektor čini 10% zdravstvenog sustava i treba imati svoje mjesto u Strategiji zdravstva do 2020.

3. Nadležno Ministarstvo zdravlja treba biti u „stvarnom životu“ inicijator novih modela suradnje između javnog i privatnog sektora u zdravstvu (korištenje infrastrukture, nastavne aktivnosti, znanstveno-istraživačke aktivnosti) što bi sigurno doprinijelo provođenju reformskih ciljeva, ali bi i pomoglo diferenciranju svih zdravstvenih ustanova prema kvaliteti usluga koje pružaju, bez obzira na tip vlasništva, čime bi pacijentima bila unaprijeđena kvaliteta zdravstvene zaštite.

4. Bolnice čiji su osnivač privatne osobe moraju biti obuhvaćene Nacionalnim planom razvoja kliničkih bolničkih centara, kliničkih bolnica, klinika i općih bolnica u Republici Hrvatskoj 2014. - 2016. i drugim dokumentima jer su i oni pružatelji zdravstvenih usluga građanima Republike Hrvatske.

5. Natječaji vezani za korištenje sredstava iz EU fondova trebali bi biti definirani smjernicama koje bi omogućile ravnopravan pristup apliciranja projekata i privatnim zdravstvenim ustanovama.

6. Privatne zdravstvene ustanove u RH opremljene su i osposobljene za pružanje medicinskih usluga prema nizu kriterija vrsnosti te zbog aktualnih regulativa imaju prazne kapacitete uz istovremeno ogromne liste čekanja u javnom zdravstvu, nije gospodarski opravdano davati prednost stranoj bilo javnoj ili privatnoj ustanovi dok se ne iscrpe sve mogućnosti u RH.

7. U cilju zaštite prava pacijenata potrebno je jasno definirati košaricu usluga koje pokriva obvezno zdravstveno osiguranje te omogućiti pacijentima da biraju plaćanje „nadstandardne“ usluge tamo gdje će za najpovoljniju cijenu dobiti najkvalitetniju medicinsku uslugu bez obzira na tip vlasništva ustanove.

8. Potrebno je što hitnije donijeti usklađivanje zakonske regulative (Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o pružanju usluga u turizmu, Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju) kao i posebne propise i odobrenja potrebna za reguliranje kako tržišta zdravstvenog turizma tako i za ravnopravan položaj privatnih zdravstvenih ustanova u pružanju prekogranične zdravstvene zaštite.