Predložene su izmjene i dopune članka 4. na način da isti glasi: U članku 13. iza stavka 11. dodaju se stavci 12. i 13. koji glase: „(12) U skladu s člankom 10. točkom 9. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se ni davanja poslodavca za smještaj sezonskih radnika u djelatnosti ugostiteljstva i turizma, za vrijeme provedeno na radu u mjestu sjedišta poslodavca ili njegove izdvojene poslovne jedinice, ako je mjesto rada različito od mjesta prebivališta tog radnika, a u iznosu do 1.600,00 kn mjesečno“ „(13) U skladu s člankom 10. točkom 9. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se ni dnevnice za službena putovanja per diem u ukupnom iznosu, koji se radnicima isplaćuju iz proračuna Europske unije radi obavljanja poslova njihovih radnih mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca.“ Ova se dopuna predlaže s ciljem priznavanja davanja poslodavaca za smještaj sezonskih radnika neoporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada, a isto temeljimo na sljedećim činjenicama i stavovima: - Izdaci za smještaj sezonskih radnika nužan su i neizbježan trošak poslodavaca u djelatnosti ugostiteljstva i turizma, a koji nemaju ni jedno obilježje dohotka od nesamostalnog rada da bi se na taj način oporezivali. - Sukladno poreznim propisima koji su na snazi isti se oporezuju kao primici po osnovi nesamostalnog rada, unatoč činjenici da sam radnik od ovih davanja nema nikakvih primitaka niti direktne koristi. - Davanja za smještaj sezonskih radnika egzaktna su i lako „provjerljiva“ i po visini davanja i po trajanju (iz Ugovora o radu zna se od kada do kada je pojedini radnik radio, zna se njegovo prebivalište i visina izdatka za smještaj). - Prihvaćanjem našeg prijedloga smanjila bi se i siva ekonomija jer je za „pravdanje“ ovog davanja potrebno imati račun i Ugovor o radu koji potvrđuje trajanje i visinu izdatka za smještaj radnika. - Prihvaćanjem našeg prijedloga ne bi se više događala diskriminacija „lokalnih“ radnika u odnosu na one iz drugih područja, koji sada za isto radno mjesto imaju veće uplate poreza i doprinosa. - Izdaci poslodavaca za smještaj sezonskih radnika iz godine u godinu rastu, kako se povećava broj radnika iz „kontinentalne“ Hrvatske koji sezonski rade u primorskim-turističkim mjestima. Predmetna izmjena stimulirala bi i olakšala daljnje zapošljavanje radnika iz slabije-razvijenih područja. - Sadašnji porezni tretman troškova smještaja radnika posebno pogađa turistički sektor koji zbog sezonskog karaktera poslovanja više od ostalih gospodarskih grana zapošljava sezonske radnike iz svih krajeva Hrvatske, naročito iz krajeva u kojima je veća stopa nezaposlenosti kao što su: Bjelovar, Vukovar i Osijek. U turističkim poduzećima u ljetnim mjesecima visok je udio sezonskih radnika - oko 2/3, a cijene smještaja općenito najviše u godini. Stoga bi predložena izmjena uvelike smanjila predmetna izdavanja poslodavaca ove djelatnosti koji pokreću velike migracije zaposlenika iz područja s visokom stopom nezaposlenosti. Temeljem svega navedenog uvjerenja smo da će naš prijedlog biti uvažen i izdaci poslodavaca u djelatnosti ugostiteljstva i turizma za smještaj radnika regulirani na način da budu priznati neoporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada, što po svim svojim karakteristikama i nužnosti njihovog nastanka jesu.