Ako gledamo nove oblike rada koje je Eurofond naveo u svojem dokumentu iz 2015 godine, Hrvatska gotovo da nema niti jedan od navedenih oblika ( zero hour contracts, interim management, strategic employee sharing, ICT nomad), već se kod nas kao atipični oblici rada smatraju agencijski rad, rad na nepuno radno vrijeme te rad na određeno vrijeme. Što se tiče agencijskog rada u Hrvatskoj je njegova penetracija na tržištu rada svega 0,4 posto što je daleko ispod postotka EU. Rad u nepunom radnom vremenu također se ne koristi niti ima puno zainteresiranih za navedeni oblik rada, a ugovori na određeno radno vrijeme doista jesu bili u porastu od poečtka krize 2008. godine. Rast broja ugovora na određeno vrijeme prije svega moramo vezati uz nesigurno poslovanje mnogih kompanija, te uz nemogućnost jednostavnog otpuštanja radnika uslijed krize. Ono što je važno naglasiti jest činjenica da atipični oblici rada neće zamjeniti standardno zapošljavanje na neodređeno vrijeme, već se radi o poslovima koji nisu cuore business poslodavca, a ugovore na određeno vrijeme često poslodavci koriste i kao probni rad. Zanimjivo je vidjeti kako izgleda zakonodavstvo drugih zemalja, sažetci (policy briefs) nacionalnih studija kao i sažetak komparativnog izvještaja u sklopu projekta PRECARIR dostupni na web stranici Instituta za razvoj i međunarodne odnose, na hrvatskom i engleskom jeziku na linkovima: http://www.irmo.hr/hr/projekti/precarir-porast-dualnog-trzista-rada-borba-protiv-prekarnog-rada-u-novim-drzavama-clanicama-putem-industrijskih-odnosa http://www.irmo.hr/en/projects/precarir-rise-dual-labour-market-fighting-precarious-employment-new-member-states-industrial-relations U nastavku možete vidjeti i prezentacije s konferencije: 1. Session 1_Forms & Incidences of precarious work_A Trif_June 20th 2016 2. Session 2_Trade unions & precarious work_A. Trif June 20th 2016 3. Session 3 Employers and precarious work_A. Koukiadaki June 20th 2016