Prema sadašnjem Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju teret isplate naknade plaće je na poslodavcu za prva 42 dana spriječenosti za rad, a na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje po istoj dijagonozi bolesti radnik može ostvariti pravo na naknadu plaće najdulje 3 godine neprekidno. Zakonodavac nije predvidio obveznika plaćanja naknade bolovanja nakon 3 godine, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je na upite poslodavaca odgovarao kako smatraju da je, iako to iz Zakona ne proizlazi, teret isplate naknade plaće po isteku trogodišnjeg razdoblja bolovanja ponovno na poslodavcima. U praksi su mnogi poslodavci na sebe i preuzeli obvezu isplate naknade plaće, suočavajući se pri tome i s dodatnim pitanjem u kojoj visini. Naime, nastavkom liječenja radnik se ne može vratiti na radno mjesto, raditi i ostvarivati plaću. S obzirom da se radnik nalazi na bolovanju neprekidno duže od 42 dana, niti poslodavac nema obvezu isplate naknade plaće, obzirom da Zakon po tom pitanju ništa ne utvrđuje. Na radno mjesto bolesnog radnika poslodavac mora primiti novog radnika kao zamjenu za privremeno odsutnog radnika, kojeg treba obučiti i osposobiti, što mu stvara dodatne troškove, a zamjenskom radniku neizvjesnost. Stoga je i inicirana zajednička platforma poslodavaca i sindikata kojom se želi osigurati pravna sigurnost, u jednakoj mjeri za poslodavce kao i za radnike. S ciljem zaštite radnika i poslovanja poslodavaca ovom zajedničkom platformom želi se razriješiti zakonska praznina koja podjednako šteti i radnicima i poslodavcima.