Sjetimo se samo promjene stope zdravstvenog doprinosa sa 15 na 13% s najavljenim daljnjim smanjivanjem sve do 9% pa potom vraćanja na početnih 15%. Ili ideje o povratku koncesionara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u domove zdravlja. Sličnih primjera ima jako puno, a u takvim uvjetima nije moguće očekivati ozbiljnija ulaganja a time niti podizanje kvalitete zdravstvene zaštite. Kad govorimo o primarnoj razini zdravstvene zaštite i privatnim doktorima koji su do jučer bili zakupci, a danas koncesionari, pravi veliki reformski zahvat Vlade bi bio omogućavanje otkupa prakse na način koji je dobro poznat i koji dobro funkcionira u mnogim razvijenim zemljama Zapada s kojima se, opravdano, volimo uspoređivati. Tako bi, barem na razini primarne zdravstvene zaštite, pravila igre bila jasna, a time i oslobođen poduzetnički duh kod mnogih sudionika tog dijela zdravstvenog sustava koji se trenutno ne usude ulaziti ni u kakvu ozbiljniju poslovnu avanturu. Namaknula bi se ozbiljna novčana sredstva za financijsko konsolidiranje sustava, pokrenuo bi se ciklus ulaganja u zdravstvo koji godinama izostaje, proširila bi se usluga na primarnoj razini, poboljšala kvaliteta usluge, rasteretio bi se bolnički sustav. Cijeli zdravstveni sustav bi bio učinkovitiji, a vjerojatno i znatno jeftiniji. Kao pomak na bolje želimo istaknuti činjenicu da su HZZO i Ministarstvo zdravlja otvorili javni poziv za dostavu projektnih prijedloga „Ulaganje u zdravstvenu zaštitu na primarnoj razini“ koji se namjerava financirati u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj, Operativnog programa Konkurentnost i kohezija. Naime, dugi niz godina nema sustavnog snimanja postojećeg stanja u pogledu opreme i prostora u kojima se odvija naša djelatnost pa time niti plana rješavanja nagomilanih problema. I dalje držim da je jedini ispravan način potpuna i stvarna privatizacija tj. otkup ordinacija gdje god je to moguće. Tamo gdje to nije izvedivo može se ići s drugim korektnim rješenjima o čemu mi u HUP-u imamo cjelovit prijedlog.