HUP-ova inicijativa za ukidanje ovrhe na plaći

Navedena inicijativa bila je prihvaćena u posljednjim izmjenama Ovršnog zakona koje nikada nisu stupile na snagu. Stoga ponovno predlažemo da se izmijene odredbe Ovršnog zakona koje se odnose na ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika u dijelu koji uređuje ovrhu na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, na način da se poslodavci rasterete opterećenja koje za njih predstavlja provođenje ovrhe na plaći, a da Fina preuzme u cijelosti provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, između ostalog i na plaći.

Oko ove teme održali smo niz sastanaka sa predstavnicima Fine te formirali sljedeći prijedlog:

Ukidanje ovrhe na plaći

U ovom modelu stupanjem odredbi zakona na snagu potpuno bi se ukinula ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima kao predmetu ovrhe.  Navedeno znači da, osim što se više ne bi mogla predložiti i odrediti ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima niti izdati isprava iz članka 202. Ovršnog zakona (suglasnost o zapljeni plaće), ne bi više bilo moguće niti provoditi ovrhu na plaći za već postojeće isprave, za koje se u trenutku stupanja zakona na snagu provodila ovrha na plaći kod poslodavca.

Ovrhovoditelji koji raspolažu takvim ispravama trebali bi zatražiti temeljem istih kao ovršnih isprava određivanje ovrhe na drugom predmetu ovrhe (na novčanoj tražbini ovršenika po računu kod banke). Za isprave iz članka 202. Ovršnog zakona (koje imaju svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe) i za rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (izuzev onih gdje je ovrha određena općenito na imovini ovršenika temeljem kojih se ionako može tražiti provođenje ovrhe na novčanim sredstvima) trebalo bi propisati da se ista mogu dostaviti FINA-i na izravnu naplatu (proširiti krug isprava iz članka 209. stavka 1. postojećeg Ovršnog zakona).

Mišljenja smo kako bi ovaj model bio najsveobuhvatnije i najučinkovitije rješenje postojećih problema u provođenju ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima. Usvajanjem ovog modela uveo bi se red u redoslijed naplate, unificirala bi se provedba ovrhe u praksi te bi se rasteretilo poslodavce što bi za gospodarstvo imalo ogroman utjecaj. Kako bi predloženi model funkcionirao, potrebno je prevenirati isplatu plaće i drugih stalnih novčanih primanja ovršeniku u gotovini na ruke ili na račune u inozemnoj banci jer na taj način ovršenici izbjegavaju ovrhu koja se provodi na novčanim sredstvima odnosno na njihovoj novčanoj tražbini po računu kod banke. 

 Za postizanje navedene svrhe potrebno je (u suradnji s Ministarstvom financija) mijenjati odgovarajuće propise te obvezati  poslodavce da plaću odnosno sva druga primanja koja proizlaze iz radnog odnosa, a nisu izuzeta od ovrhe, isplaćuju na tekući račun primatelja otvoren u banci u Republici Hrvatskoj. Navedeno je već propisano za isplatu plaće (odredbom članka 86. Zakona o porezu na dohodak i članka 92. Pravilnika o porezu na dohodak), a isplata plaće na tekući račun u pravilu nije ni problem u praksi.

Prema stajalištu Ustavnog suda izraženom u odluci U-II-4370/2013, isplata plaće na račun ne ograničava slobodno raspolaganje zarađenom plaćom, niti se ograničava odabir banke. U istoj odluci sud pojašnjava kako je obveza isplate plaće na račun uvedena kako bi se pratio novčani tijek i osigurao nadzor nad isplatom plaće te da, prema ocjeni suda, navedeni razlozi javnog interesa da se isplata plaće i drugih primanja obavlja preko računa kod banke, pretežu nad interesom pojedinca da slobodno bira hoće li plaću i druga primanja primati putem računa kod banke ili isplatom u gotovini. Razlozi navedeni u odluci Ustavnog suda primjenjivi su i na isplatu drugih novčanih primanja.

Vezano za zabranu isplate plaće i drugog stalnog novčanog primanja na račun u inozemnoj banci, napominjemo da prema praksi Europskog suda temeljne slobode Europske unije mogu biti ograničene (sloboda kretanja kapitala) ako se zadovolji načelo odnosno test razmjernosti koji uključuje tri podtesta:

1. mjera mora biti prikladna za zaštitu cilja odnosno javnog dobra koje je dopušteno štititi (test primjenjivosti)

2. mjera mora biti nužna za postizanje tog cilja (ne smije biti prekomjerna već razmjerna dobru koji se tom mjerom štiti - test nužnosti)

3. mjera ne smije obvezniku nametati pretjerani teret u odnosu na cilj koji se njome nastoji postići (test razmjernosti stricto sensu).

U konkretnom slučaju, ne radi se o pravom ograničenju slobode kretanja kapitala budući da se sredstvima za koja postoji obveza isplate na račun u domaćoj banci može dalje slobodno raspolagati (nakon isplate na račun) ako ne postoje legitimna prava trećih koja bi to ograničila (prava vjerovnika u ovom slučaju koji imaju valjane osnove za plaćanje). Dobro koje se štiti je zaštita pravnog poretka od zlouporaba prava odnosno štiti se nacionalni pravni poredak od izbjegavanja dosega primjene nacionalnih propisa. Mjera se može smatrati nužnom jer se bez ovakvog ograničenja dobro ne bi moglo adekvatno zaštititi, a ista ne bi trebala predstavljati niti prekomjeran teret za adresate na koje je usmjerena.

Vezano za problem isplate mirovina koju HZMO danas u velikom broju slučajeva isplaćuje direktno na ruke umirovljenicima (pri čemu prethodno u postojećem zakonskom rješenju provedu ovrhu na mirovini kao stalnom novčanom primanju odnosno na tražbini s osnove mirovine), i gdje bi s obzirom na stvarne životne okolnosti velikog broja umirovljenika bilo problem u potpunosti dokinuti takav model,  predlažemo da se i dalje zadrži isti model isplate (u gotovini na ruke), ali samo djela mirovine koji je izuzet od ovrhe odnosno na kojem je ovrha ograničena, a preostali iznos bi se uplaćivao na račun koji umirovljenik ima u banci. Za slučaj da umirovljenik nema otvoren račun u banci uspostavio bi se mehanizam po kojem bi mu Fina, temeljem zakona, bez inicijative umirovljenika na čijoj se mirovini u trenutku stupanja zakona na snagu provodi ovrha, otvorila poseban račun na kojem će se ubuduće provoditi ovrha na novčanim sredstvima. Sličan mehanizam zakonom bi bio propisan i za situaciju kada, nakon stupanja zakona na snagu, Fina zaprimi osnovu za plaćanje na teret ovršenika koji prima mirovinu, a nema otvorenih računa.

Budući da se je centralizacija sustava pokazala dobrim rješenjem u vidu jedinstvenog načina postupanja u provedbi ovrhe na novčanim sredstvima po računima, mišljenja smo da bi se po uzoru na provedbu mogao uspostaviti i jedinstveni sustav određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

Naime, postupak određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave nije pravi kognicijski postupak budući da javni bilježnik, prema važećim odredbama Ovršnog zakona ne utvrđuje sadržaj pravnog odnosa već rješenje donosi kada su za to ispunjene formalne pretpostavke. Stoga nema zapreke da taj postupak ne bi moglo obavljati neko drugo tijelo, odnosno prema našem prijedlogu Fina.

Fina je elektronički povezana sa gotovo svim bitnim sustavima, počevši od OIB sustava pa do e-oglasne ploče, te bi mogla omogućiti kvalitetno obavljanje posla u vidu provjere formalnih pretpostavki nužnih za donošenje rješenja o ovrsi čime bi se kvaliteta tih odluka podigla na višu razinu (ne bi se primjerice moglo dogoditi da se rješenje donese u odnosu na umrlu osobu, s pogrešnim podacima o strankama, adresi i sl.). Uspostavom jedinstvenog sustava za određivanje ovrhe, pravila bi bila jednaka odnosno omogućilo bi se potpuno ujednačavanje prakse, a sustav bi bio znatno transparentniji. Ako bi Fina preuzela taj posao, uspostavio bi se sustav putem kojega bi se veći dio posla odrađivao elektroničkim putem u specijaliziranim aplikacijama, a što bi potom omogućilo mjerljivost i praćenje po svim glavnim i sporednim parametrima. Mjerljivost parametara nužan je preduvjet za praćenje pokazatelja u sustavu i društvu, odnosno u takvom sustavu lako bi se moglo doći do relevantnih podataka koji potom mogu ukazivati na dobre i loše strane sustava. Također, i sami korisnici sustava – ovrhovoditelj i ovršenici mogli bi pratiti tijek postupka putem interneta kroz aplikaciju i time izbjeći dolaske radi pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ili radi saznavanja trenutnog tijeka postupka. Sustav bi se mogao povezati s provedbom ovrhe, pa bi se mogli na jednom mjestu pratiti i podaci o naplaćenosti pravomoćnog i ovršnog rješenja o odnosno cijeli tijek postupka mogao bi se pratiti, utvrditi i vidjeti na jednom mjestu (da li je rješenje dostavljeno i preslike dostavnica, da li je uložen prigovor i kada je rješenje proslijeđeno i kojem sudu , kada je rješenje  postalo pravomoćno i ovršno, kada je dostavljeno na naplatu na novčanim sredstvima i sl.).

Pored navedenog, s velikom mrežom poslovnih jedinica (4 Regionalna centra, 22 podružnice, 180 poslovnica) Fina može pružiti i odgovarajuću podršku. Radi jedinstvenog centralnog sustava, prijedlog za ovrhu bi se mogao predati osim elektroničkim putem i u jedinici Fine, bez obzira na mjesto prebivališta/boravišta ovršenika, i stranke bi odgovarajuću podršku mogle dobiti u bilo kojoj jedinici Fine.

Proces bi se mogao u potpunosti pojednostaviti na način da bi se komunikacija odvijala na propisanim obrascima i formatima, što bi smanjilo potrebu za sudjelovanjem drugih profesionalnih osoba u postupku (odvjetnici), a što bi u konačnici dovelo i do smanjenja troška ovršnog postupka.

Radi centraliziranosti i ujednačenosti sustava, smatramo da bi se povjeravanjem ovog posla Fini mogle postići značajne uštede u vidu smanjenja iznosa troška postupka, što bi u konačnici dovelo i do smanjenja nelikvidnosti u RH, uzevši u obzir da troškovi ovrhe čine pozamašan iznos ukupnog duga u RH.