Hrvatski nautički sektor, u razdoblju od 1995. do 2008., bio je jedan od najpropulzivnijih u državi. Djelatnosti marina, čartera, gradnje i prodaje brodova, servisa i održavanja, osiguranja, registra i ostalih, prema podacima iz Strategije razvoja nautičkog turizma RH, ostvarile su u 2007. godini ukupan promet od 700.000.000 eura. Valja napomenuti da ta statistika ne uključuje mnoge stvarne prihode koji se ostvaruju u nautičkom sektoru pa se cijeni da je ukupan promet sektora iznosio oko 850.000.000 eura. Od druge polovice 2008. godine nautički sektor stagnira, umjesto da nastavi sa snažnim razvojem i bude jedna od ključnih poluga za izlazak iz recesije i krize. Njegova stagnacija bila je tek manjim dijelom uvjetovana posljedicama krize, a znatno većim politikom i propisima koji su se donosili u Hrvatskoj. To najbolje potvrđuju kretanja u 2100 godini, kad u čitavom nautičkom sektoru u Europi nastupa oporavak, dok se kod nas nastavljaju negativni trendovi pa i u najvećem dijelu 2011. godine kad je došlo do blagog oporavka djelatnosti čartera, umjesto da se vratimo visokim stopama rasta između 15 i 20% godišnje i tako u slijedećih 5 godina gotovo udvostručimo promet sektora. Kakve bi to pozitivne efekte moglo imati po novostvorenu vrijednost, novo zapošljavanje i na koncu po državni proračun ne treba niti spominjati. Ovdje je važno kazati da je u drugoj polovici 2011 godine, nakon blagog oporavka, ponovo došlo do produbljivanja krize kod brodograditelja u Europi i da većina proizvođača brodica i jahti ponovo bilježi pad proizvodnje i narudžbi osobito u posljednjem kvartalu. No upravo takvo stanje Hrvatskoj pruža i šansu jer Hrvatska svoju snagu i prilike crpi iz činjenica da je naša obala jedno od najkvalitetnijih odredišta za plovidbu ne samo na Mediteranu nego i u svijetu, da je Europi najbliže toplo more te da kod najbližih susjeda dolazi do porezne presije prema vlasnicima jahti. Bez obzira na ogroman pad potražnje za novim jahtama i brodicama postojeće nastavljaju ploviti i održavati se a potražnja u čarteru blago raste. Te okolnosti moraju biti osnovom budućeg rasta, a glavni cilj mora biti privlačenje što većeg broja jahti na stalni vez u Hrvatskoj. Pri tomu važnu ulogu može igrati i ulazak Hrvatske u punopravno članstvo EU. O čemu ovisi rast Dvije su osnove rasta nautičkog sektora. Prva je gradnja vezova, a druga gradnja i prodaja, a potom i upotreba brodica i jahti. U Hrvatskoj se novi vezovi praktički ne grade. U posljednjih šest godina sagrađeno je samo 6 marina sa oko 1000 vezova, od toga tri sa neriješenom dokumentacijom. Od donošenja strategije razvoja nautičkog sektora koja u sljedećih 10 godina predviđa gradnju 15 000 vezova, prošle su pune tri godine a u tom razdoblju izgradila se samo jedna i to napravljena bez sve potrebne dokumentacije pa je jedno vrijeme bila i zatvorena. Trenutno su u gradnji ili pri samom završetku jedna marina za megajahte sa 60 vezova, jedna manja marina od pedesetak klasičnih vezova i jedna marina sa četrdesetak vezova bez potpune dokumentacije. Dodijeljena je koncesija za jednu marinu (Tisno), raspisani su natječaji i predane ponude za dvije nove marine (Dubrovnik i Pula) dok je jedan natječaj raspisan za novog koncesionara za marinu koja je u stečaju (Bunarina). Istodobno, kroz protekle tri godine prodaja plovila u Hrvatskoj (građanima Hrvatske i strancima, državljanima koji brodove drže pod hrvatskom zastavom), pala je za 90%. Jasno je da u takvim uvjetima razvoja ne može biti. Što je prouzročilo stagnaciju Kod gradnje marina i dolaska potencijalnih greenfield investitora, dva su temeljna razloga njihovom izostanku: Prvi je nepotpuna planska dokumentacija. Još uvijek se ne zna točno koje su lokacije za gradnju novih vezova, nisu pripremljeni svi provedbeno-planski dokumenti i susrećemo se s našom uobičajenom birokratskom aljkavošću. Praktično, u ovome času gotove su pripreme za gradnju samo dvije marine. S druge strane, nameti su preveliki. Porez na dodanu vrijednost na cijenu veza iznosi 23%, za razliku od 10% u turističkoj djelatnosti. Koncesionar plaća preskupu koncesiju (varijabilni i fiksni dio), pa opada interes potencijalnih investitora. Posebni problem stvaraju kontroverze oko varijabilnog dijela odnosno stalna pitanja na koje se sve prihode on odnosi. Uz to, predugo traje donošenje novog Zakona o pomorskom dobru, a rješenja predviđena tim zakonom koja se tiču valorizacije ulaganja koncesionara koji izgubi koncesiju nisu stimulativna za ulaganja, osobito pred kraj korištenja koncesije. Posljedica – izostanak investicija i izostanak gradnje pratećih sadržaja ekskluzivnog turizma koji se uz marine svugdje u svijetu razvija (hoteli, apartmani, rezidencijalni centri najviše kvalitete). A samo ulaganja u 10000 vezova u moru te minimalnu prateću infrastrukturu iznosila bi 550.000.000 eura. Ne treba zaboraviti na činjenicu da već tri veza u marini generiraju jedno radno mjesto te da se uz marine grade i brojni drugi sadržaji koji višestruko prelaze ulaganja u nautičku infrastrukturu. Naša konkurencija u Italiji i Crnoj Gori ponaša se posljednjih godina posve drugačije. Intenzivno je gradila i na taj način ubire vrhnje od onih koji plove našom obalom Jadrana, jer brodice i jahte najveći trošak rade tamo gdje su vezane, a ne tamo gdje plove. Trošak održavanja jahte je između 6,5 i 7,5% godišnje u odnosu na njenu cijenu, a u tom iznosu troškovi održavanja i veza sudjeluju sa 50 do 65 %, troškovi posade i osiguranja 20 do 25 %, troškovi navigacije svega 20 do 25 % (Izvor:UCINA, talijansko udruženje nautičke industrije). Posljedica – umjesto da ubiremo visoki prinos na položajnu rentu, mi to prepuštamo drugima. Kod prodaje i gradnje novih plovila, osim recesije, na drastičan pad utjecale su najprije enormno visoke trošarine, a potom najava poreza na imovinu kojim će se oporezovati i brodice i jahte. Njegova najava, bez ikakvih kvantifikacija o iznosu, revalorizaciji vrijednosti plovila tijekom vremena, momentalno je zaustavila interes za kupnju ne samo hrvatskih građana već i stranaca koji su brodove željeli imati pod hrvatskom zastavom. Plovilo pod hrvatskom zastavom opterećeno je sa najmanje dva, a ponekad i sa četiri poreza. Osim PDV-a (znamo, među najvećima u Europi) tu su još i dalje vrlo visoke trošarine, carina, ukoliko plovilo dolazi izvan EU a ukoliko je namijenjeno za iznajmljivanje, mora ostvariti najmanji godišnji prihod od 7% nabavne vrijednosti, inače ga opterećuje i porez na dobit. U takvim okolnostima, razumljivo je da opada interes za kupnju plovila. Ne samo kod građana Hrvatske već i kod stranih državljana da ga kupe u Hrvatskoj i drže pod hrvatskom zastavom. Tko trpi štetu Štetu od takvog stanja praktično trpe svi. Domaća brodogradilišta i dalje proizvode bitno smanjenim kapacitetom ili uopće ne rade. Slabije rade servisi, jer nema priliva novih brodova. Gube marine, jer izostaju operacije opremanja i spuštanja u more. Nema razvoja čarter djelatnosti, flote se ne obnavljaju, postaju slabije konkurentne i niže vrijednosti. Zastupničke tvrtke praktično jedna za drugom prestaju postojati. Prihod gubi Hrvatski registar brodova, osiguravajuće kuće, leasing kuće, banke… Gubi građevinski sektor, jer nema gradnje novih vezova, ni novog zapošljavanja. Na koncu, znatan prihod propušta i proračun Republike Hrvatske. Ulazak u EU Poseban problem je ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Naime, procjenjuje se da u Hrvatskoj ukupno po marinama i suhim marinama ima oko 30000 plovila pod stranom zastavom na koja nije plaćen porez u niti jednoj zemlji EU. Hrvatska je za njih praktično porezna oaza. Ulaskom u EU, vlasnici tih plovila ih moraju odvesti iz Hrvatske, odnosno platiti porez na dodanu vrijednost u jednoj od zemalja EU. Kako je hrvatski PDV viši od ostalih, oni ga neće platiti kod nas. Kako se procjenjuje da otprilike pola tih brodova ima tržišnu vrijednost od oko 100.000 eura, riječ je o ukupnoj vrijednosti plovila od oko 1.500.000.000 eura na koju se treba jednokratno naplatiti PDV. Poznat je primjer Malte koja je prilikom svog ulaska u Uniju osigurala privremeni privilegirani status sa PDV-om na plovila u iznosu od 6%. Posljedica je bila da su svi građani EU koji su imali brodove na Malti stavili plovila pod maltešku zastavu i platili PDV na Malti. Mnogi koji nisu imali brodove na Malti, otišli su ih tamo registrirati. Ukoliko bi Hrvatska osigurala takvu poziciju sa PDV-om na plovila u iznosu od 10% to bi moglo značiti jednokratni prihod državnog proračuna od 150.000.000 eura. Naša je Udruga poduzimala brojne inicijative da se pokuša ostvariti takav ili sličan prijedlog tijekom pristupnih pregovora, međutim one nisu prihvaćene. Držimo da i dalje nisu izgubljene sve prilike da se pronađe način da se ovoj kategoriji stranih vlasnika brodica i jahti u Hrvatskoj pruže takvi uvjeti plaćanja PDV-a koji bi ih stimulirali da svoja plovila registriraju u Hrvatskoj nakon njenog ulaska u EU. Procjena šansi u ovome času Temeljno ograničenje razvoju nautičkog sektora je zastoj u gradnji infrastrukture te promjena porezne politike. Bez novih vezova i povoljnijeg poreznog tretmana neće biti bitnog rasta cjelovitog sektora. Hrvatska, osobito kao članica EU ima veliku priliku privući znatno veći, pa i 50% veći broj brodova na stalnom vezu ukoliko se ostvare ciljevi Strategije razvoja nautičkog turizma. To praktično znači za 50% povećanje svih djelatnosti sektora osim gradnje novih brodova. A širenjem lepeze usluga to povećanje može biti i znatno veće. S obzirom na činjenicu da u Hrvatskoj postoji oko 2700 čarter plovila od kojih bi se barem 10% trebalo godišnje obnavljati veliki dio mogućnosti rasta u segmentu proizvodnje plovila mogao bi se rješavati ukoliko bi se pronašao efikasan model implementacije domaćih plovila u čarter flote. Proizvodnju manjih plovila moguće je poticati ukidanjem trošarina i sustavom poticaja. Što predlažemo Nautički sektor Hrvatske, okupljen u Udruzi nautičkog sektora HUP-a predlaže hitan rad na pronalaženju najboljih mjera koje će otkloniti kočnice razvoja nautičkog sektora, potaknuti rast i time dovesti do boljitka za sve koji u njemu rade, a naravno i Hrvatsku u cjelini. U tu svrhu predlažemo slijedeće žurne mjere: Hitno oživotvorene Strategije razvoja nautičkog sektora u Hrvatskoj, posebno u dijelu koji se odnosi na stvaranje pretpostavki za gradnju novih vezova; Hrvatska mora izgraditi image yachting friendly države i na posve nov način se promovirati. Hitno donošenje Zakona o pomorskom dobru uz usvajanje niza sugestija iznesenih u javnoj raspravi od strane nautičkog sektora. Ukidanje trošarina na plovila koja se pokazala neučinkovitom i kočnicom bilo kakvog poslovanja osobito u okolnostima povećanja stope PDV-a. Djelatnost smještaja plovila u moru i na kopnu u lukama nautičkog turizma oporezovati PDV-om jednakim onom koji se odnosi na turističku djelatnost. Prilikom uvođenja najavljenog poreza na imovinu voditi računa da porezne stope budu umjerene, da potiču plaćanje a ne poreznu evaziju i da se primjenjuju na stvarnu, tržišnu vrijednost plovila. Izmijeniti Zakon o porezu na dobit na način da se odredba o 7% ostvarenog prometa broda u gospodarskoj djelatnosti primjenjuje na revaloriziranu vrijednost plovila, a kod čarter kompanija na ukupnu flotu, a ne na svako pojedinačno plovilo; Omogućiti ukrcaj tax free goriva za velike jahte pod stranom zastavom i u tranzitu Obraditi i objaviti podatke o stvarno ubranoj trošarini na plovila u razdoblju od 1.1. 2010. – 31.12. 2011. godine. Razmotriti mogućnost prijelazne stope poreza na dodanu vrijednost na plovila prilikom ulaska u EU ili drugog oblika pogodovanja stranim državljanima da plovila registriraju u Hrvatskoj Posebno je važno stvoriti uvjete za podizanje kvalitete usluga u marinama i obogaćivanje sadržaja uz njih. Pronalaženje modela za veću prisutnost domaćih plovila u čarter flotama ( prenamjena dosadašnjih poticaja) Sa ranijom Vladom RH je postignut dogovor da se promjene zakona i drugih propisa, koje reguliraju nautičku djelatnost donose tek nakon što se rasprave sa predstavnicima i stručnjacima iz nautičkog sektora. To se načelo u velikom broju slučajeva nije poštivalo. Bilo bi poželjno sa novom Vladom RH uspostaviti tu praksu. Kako bi se ostvarila efikasna suradnja predlažemo formiranje ekspertne skupine u kojoj bi bili predstavnici Vlade RH, nadležnih Ministarstava te predstavnici HUP-a, koja bi predložila skup mjera koje bi kao krajnji rezultat trebao imati ostvarenje stope rasta od 20% godišnje u slijedećih 5 godina. U Zagrebu, 19.1.2012.