Izvješće o stanju Hrvatske nautike

IZVJEŠĆE O STANJU HRVATSKE NAUTIKE 2011 GODINE

Izvršni odbor Udruge nautičkog sektora - Hrvatska udruga poslodavaca
Lipanj 2011
Hrvatska nautika prožeta je dubinskim problemima koje izjedaju sam fundament na kojem leži cjelokupna ponuda ovog privrednog sektora. Unatoč višegodišnjem strpljivom pregovaranju sa nadležnim institucijama u kojima smo pokušavali ukazati na nužnost rješavanja i mijenjanja pojedinih stvari, sve sa namjerom da se spriječi urušavanje i ovog segmenta hrvatskog gospodarstva, nismo postigli gotovo nikakav uspjeh. Na stare boljke otvorile su se nove rane koje opasno narušavaju stabilnost sustava, čime su pojedine marine ne svojom greškom dovedene na rub propasti. Uz bitnu opasku da se ovaj put ne možemo izvlačiti na „krizu izazvanu recesijom“ jer su marine gotovo netaknute prošle kroz recesiju, nego isključivo kroz pogreške koje su očito, ali uvijek sa dobrim namjerama ugrađene u sustav.
Tako da sada sa velikom žalošću moramo konstatirati da smo bili u pravu kad smo energično i pravično ustali protiv koncepta carinskog duga i mjenica koje smo bili prisiljeni polagati da bi mogli obavljati svoju djelatnost – sada Marina Tribunj grca po teretom prislilne naplate carinskog duga za plovila koja se i sada nalaze u marini. Jer ti brodovi u trenutku nadzora nisu bili u marini, nego u plovidbi, a već istog dana vratili su se u marinu.
Tako da sada moramo konstatirati da smo bili u pravu kad smo upozoravali da zakon o pomorskom dobru mora rješiti problem ulaganja za vrijeme trajanja koncesije – sada je Ilirija d.d. iz Biograda dovedena u situaciju da će ulaganje na koje su bili prisiljeni da bi uopće mogli obavljati djelatnost morati prepustiti budućem koncesionaru bez prava na nadoknadu.
Bili smo u pravu i kad smo tvrdili da se djelatnost ne može i ne smije obavljati u sportskim lukama i lučicama te komunalnim lukama. Sada se raznorazni funkcionari po tim institucijama naruguju sustavu i zakonima do te mjere da je u tim istim lukama moguće čak i „kupiti“ vez, i to od strane čarter firme koja tamo može obavljati svoju djelatnost ?! Sve sami sportaši.
Bili smo u pravu kad smo tvrdili da se marinama ne može zabraniti razvoj i povećanje broja vezova (kao što je to ZOP učinio) jer nije prirodno da se s jedne strane potiče plovidba i mala brodogradnja, a s druge strane ne dozvoli širenje marina koje bi tim istim nautičarima trebale pružiti smještaj plovila. I cijelo vrijeme smo gledali kako oko nas niču raznorazna sportska društva i komunalne marine na koje se naravno ZOP ne odnosi, i u nepravičnoj tržišnoj utakmici (jer ne plaćaju ni Bogu ni caru) nagrizaju supstancu našeg poslovanja.
Bili smo u pravu kad smo tvrdili da je uvođenje trošarina na plovila nepromišljen čin koji može uništiti hrvatsku malu brodogradnju koja prehranjuje tisuće ljudi. Unatoč tome trošarine su uvedene i doduše nakon određenog vremena umanjene, ali vrijeme u kojem su primjenjivane bilo je dovoljno dugo da se hrvatskoj maloj brodogradnji zada težak, gotovo smrtonosan udarac od kojeg se još nismo oporavili.
I vjerujte nam, bit ćemo u pravu kad tvrdimo da će se ulaskom Hrvatske u EU u našim marinama vijoriti bugarske, rumunjske, slovačke, mađarske ili čak malteške zastava umjesto hrvatskih, čime će hrvatska propustiti „povjesnu šansu“ na naplati par stotina milijuna eura od strane nautičara i to isključivo iz razloga što nećemo znati kako da se postavimo tržišno prema tim kupcima i stvorimo im povoljnije porezne uvjete nego u drugim evropskim državama.
Iz ovog stanja dubokog ogorčenja izvlači nas jedino stav da imamo kvalitetan i globalno konkurentan nautički proizvod, koji se srećom već pokazao kao vrlo žilav i otporan, te i dosad opstao unatoč svim administrativnim, birokratskim i ostalim iskušenjima koja su ga i u prošlosti pokušala satrti.

Izvršni odbor udruge nautičkog sektora HUP-a