Sudska zaštita prava iz radnog odnosa
Sukladno članku 29. Zakona o radu, radnik ima pravo na sudsku zaštitu samo ako je prethodno u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom smatra da mu je povrijeđeno neko pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zaštitu tražio od poslodavca. Tek ukoliko poslodavac ne bi udovoljio zahtjevu za zaštitu prava radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu pred nadležnim sudom. Ako radnik ne poštuje propisani postupak gubi pravo na traženje sudske zaštite.
Postoje nekoliko izuzetka od ovog pravila, dva izuzetka je predviđao i stari Zakon o radu, a to su naknada štete i druga novčana potraživanja iz radnog odnosa. Navedena potraživanja se mogu ostvariti u roku od 3 godine, bez obveze radnika da se obrati poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava.
Novi Zakon o radu uvodi i tri nova izuzetka od općeg pravila, a to su: radnici koji imaju sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, radnici koji su na temelju ugovora o radu upućeni u inozemstvo i radnici na koje se ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor. Ovi radnici oslobođeni su obveze obraćanja poslodavcu prije traženja sudske zaštite, ali za njih i dalje vrijedi prekluzivni rok od 15 dana unutar kojega mogu tražiti sudsku zaštitu. Dakle, ovi radnici sudsku zaštitu mogu tražiti samo ako su u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom im je povrijeđeno neko pravo podnijeli tužbu nadležnom sudu. Ukoliko propuste navedeni rok ovi radnici više nemaju pravo na sudsku zaštitu.