Rad na izdvojenom mjestu rada (rad od kuće)

U važećem radnom zakonodavstvu, jedan od mogućih fleksibilnih oblika rada jest rad na izdvojenom mjestu (rad od kuće). Kao razlog uvođenja zakonske mogućnosti rada na izdvojenom mjestu navodi se otvaranje novih radnih mjesta i povećanje zaposlenosti, a naročito posebnih kategorija radnika kojima se time omogućava povezivanje njihovih osobnih i obiteljskih obveza i rada.

Iako je zakonski reguliran, a uzimajući u obzir sve pogodnosti, kako za radnika, tako i za poslodavca, rad kod kuće u Hrvatskoj još nije dovoljno prepoznat kao opcija za kojom bi češće posezali poslodavci u težnji za smanjenjem, odnosno optimizacijom troškova poslovanja. Radi se zapravo o jednom od fleksibilnih oblika zapošljavanja koji mogu, u određenim situacijama i za određene vrste poslova, biti dobro rješenje za obje strane tj. i za radnika i za poslodavca pa i društvo u cjelini.

Prednosti rada od kuće su, govoreći s aspekta poslodavca uglavnom povezani s, primjerice, optimizacijom troškova poslovanja u smislu da nema nepotrebnih putnih troškova radnika s posla i na posao, zatim smanjenje troškova za službeni prostor i sl. S druge strane, može se raditi o tome da poslodavac ovakav rad omogući uvažavanjem želje radnika i na njegovu zamolbu.

Za radnika to može značiti prilagodljiv raspored dnevnih obaveza, što znači da si sam može organizirati satnicu i posljedično postizanje veće učinkovitosti, što sve rezultira većim zadovoljstvom i motivacijom. Na taj način radnik može svoj dan organizirati na način kako to njemu najbolje odgovara, s tim da mora voditi računa da mora pri tome  ispoštivati jednu od ugovornih obveza, a to je da u određeno vrijeme mora biti nazočan na mjestu rada zbog mogućnosti nadzora od strane poslodavca. Isto tako, bitno je da radnik vodi osnovne elemente evidentiranja radnog vremena onako kako to propisuje Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ( NN 37/11).

Zakon o radu ( NN 149/09, 61/11), člankom 15. propisuje koje sve dodatne uglavke mora, osim obveznih iz čl. 13. ZOR-a, sadržavati pisani ugovor o radu za rad na izdvojenom mjestu rada. ZOR-om se utvrđuje zasnivanje radnog odnosa i uvjeti za obavljanje takvog rada, obvezni sadržaj ugovora o radu i odredbe Zakona o radu koje se na ugovor primjenjuju, odnosno ne primjenjuju. Na ugovor o radu na izdvojenom mjestu ne primjenjuju se sljedeće odredbe Zakona o radu: odredbe o rasporedu radnog vremena, skraćenom radnom vremenu, prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu, stanci, dnevnom odmoru, tjednom odmoru, plaćenom dopustu, osim za slučaj sklapanja braka, poroda supruge i smrti člana uže obitelji, te o neplaćenom dopustu i pravu na povećanu plaću.

O svakom sklopljenom ugovoru o radu na izdvojenom mjestu rada poslodavac je dužan u roku pod 15 dana od dana njegovog sklapanja obavijestiti tijelo državne uprave za poslove inspekcije rada. Ukoliko poslodavac ne bi tako postupio, može biti kažnjen za najteži prekršaj, kao i ako bi ga sklopio za poslove za koje se inače ne smije sklopiti ili pak ne sadrži sve uglavke koje bi morao sadržavati.

U svezi naprijed navedenog valja naglasiti da postoje i takvi poslovi koji se ne mogu raditi kod kuće, a to su prije svega oni za koje je propisano posebnim propisom da se rade u skraćenom radnom vremenu, dakle radi se o poslovima na kojima, uz primjenu zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnih utjecaja.

Pitanje rada na izdvojenom mjestu može se urediti ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom kojim su utvrđeni uvjeti rada kod poslodavca. Bitno je napomenuti da plaća radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima.

Poslodavac je, u slučaju rada na izdvojenom mjestu rada, dužan osigurati radniku sigurne uvjete rada, a radnik je dužan pridržavati se sigurnosnih i zdravstvenih mjera  u skladu sa posebnim propisima, prije svega sa Zakonom o zaštiti na radu.
I na kraju, uzimajući u obzir sve potencijalne pogodnosti, mišljenja smo da su razlozi nedovoljnog korištenja ovog oblika rada, zapravo nedovoljna informiranost potencijalno zainteresiranih sudionika radnog odnosa.