Pravo radnika na dvostruku otpremninu
Člankom 80. Zakona o radu (149/09, 61/11) propisano je da radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti, a koji nakon završenog liječenja i oporavka ne bude vraćen na rad, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu od iznosa koji bi mu inače pripadao. U praksi se uvijek postavlja pitanje kada zapravo radnik ima pravo na ovako uvećanu otpremninu?
Mišljenja smo, a to potvrđuje i sudska praksa, (Gž-937/00-2 od 28.09.2000.) kao i mišljenje MINGORP-a (Klasa: 110-01/11-01/318) da se odgovor nalazi u čl. 79. ZOR-a kojeg treba tumačiti zajedno s čl. 80. ZOR-a, a kojom se propisuju uvjeti za otkaz ugovora o radu u slučaju profesionalne nesposobnosti za rad ili neposredna opasnosti od invalidnosti.
Primjerice, radnik koji je pretrpio ozljedu na radu i nakon toga se vratio na posao na svoje radno mjesto i redovito obavljao poslove, tj. radniku kojem ovlašteno tijelo nije utvrdilo niti profesionalnu nesposobnost za rad niti neposrednu opasnost od invalidnosti, nema, u slučaju da mu poslodavac otkazuje ugovor o radu, pravo na dvostruku otpremninu.
Dakle, za zaključiti je da pravo na dvostruku otpremninu ima samo onaj radnik, kojem je poslodavac dao otkaz iz razloga utvrđene (od strane ovlaštenog tijela) profesionalne nesposobnosti za rad ili neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti kao posljedice ozljede na radu ili profesionalne bolesti, zbog čega je radnik u nemogućnosti nadalje obavljati ugovorene poslove. U navedenom slučaju radilo bi se o osobnom uvjetovanom otkazu.