Osobno uvjetovani otkaz
Prema Zakonu o radu (NN149/09, 61/11) poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu kada radnik zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje radne obveze. Ovdje je bitno naglasiti da se radi o trajnim osobinama radnika ili o tome da radnik ne posjeduje određene sposobnosti za obavljanje poslova (može se raditi o psihičkim ili fizičkim nedostacima radnika tj. o bolestima zbog kojih on nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obaveze).
Takvi su otkazi u praksi vrlo rijetki pa nema niti odgovarajuće sudske prakse, ali je bitno za naglasiti da se radi o slučajevima kada radnik nema bilo znanja, bilo sposobnosti za obavljanje nekog posla ili ih je pak u međuvremenu izgubio. Bitna stvar pri tome jest da ne postoji krivnja radnika za nemogućnost obavljanja posla.
Važno je napomenuti da Zakon o radu propisuje da poslodavac može osobno uvjetovani otkaz dati samo ukoliko ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima te da mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Isto tako, osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. Potonje odredbe ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika.
Osobno uvjetovan otkaz je redoviti otkaz, radnik ostvaruje pravo na otkazni rok i otpremninu, a teret dokaza je, kao i uvijek, na strani poslodavca.