Neplaćeni dopust
Neplaćeni dopust reguliran je člankom 66. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11) kojim je propisano da radniku na njegov zahtjev poslodavac može odobriti neplaćeni dopust. To zapravo znači da poslodavac neplaćeni dopust može (ali ne mora) radniku odobriti isključivo temeljem zahtjeva radnika. Poslodavac pri tome vodi računa o potrebama organizacije rada, s jedne strane, i potrebama radnika, s druge strane.
Za vrijeme trajanja neplaćenog dopusta, prava i obveze iz radnog odnosa miruju, ako zakonom nije drugačije određeno, što zapravo znači da za to vrijeme radniku ne pripadaju prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te ga poslodavac za to vrijeme odjavljuje s obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.
Ono što je isto tako bitno jest da za to vrijeme radniku ne prestaje radni odnos te mu pripadaju prava vezana uz duljinu trajanja radnog odnosa (otkazni rok, jubilarne nagrade i sl).