Neotpočinjanje rada radnika na ugovoreni dan
Radni odnos se zasniva ugovorom o radu, a ugovor o radu sklapa se prije nego što će radnik započeti s radom kod poslodavca, čl.12. Zakona o radu (NN 149/09). Kao jedan od obveznih elemenata sadržaja ugovora o radu, Zakon propisuje i dan početka rada radnika, čl. 13.st.1. t.4. ZOR-a. Isto znači da je uz ostale obveze, sklopljenim ugovorom o radu radnik preuzeo i obvezu da točno određenog dana, sukladno ugovoru o radu, dođe na svoje radno mjesto radi otpočinjanja rada tog točno utvrđenog dana.
Ukoliko radnik ne otpočne s radom u ugovoreno vrijeme, prekršio je svoju ugovornu obvezu, zbog koje mu poslodavac može otkazati ugovor o radu i to u pravilu izvanredno, jer takav ugovor bez sadržaja u konkretnom slučaju nema smisla. Iako članak 111. Zakona obvezuje poslodavca da radnika prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa, smatramo da u ovom slučaju poslodavac nije u obvezi radnika upozoriti na isto budući se ovdje radi o drugim okolnostima zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
Radnik i protiv takvog otkaza ugovora o radu može uložiti zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava, a nakon toga i tražiti sudsku zaštitu povrijeđenog prava. Radnik može i bez prethodnog zahtjeva zatražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ukoliko se radi o sklopljenom ugovoru o radu na određeno vrijeme, potom ako se na radnika ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor, odnosno kad se radi o radniku koji je na temelju ugovora upućen na rad u inozemstvo, čl. 129. Zakona.