Najvažnije novosti u pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima
Dana 01. svibnja 2011. g. stupio je na snagu novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 37/11).
Predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca već su i prilikom donošenja do sada važećeg Pravilnika upozoravali na teškoće do kojih će dovesti primjena istoga, no tek nakon gotovo godinu dana, uspjelo se uvjeriti predlagatelja – Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, na nužnost izmjena te doći do propisa koji će poslodavcima biti lakši za primjenu, a neće utjecati na prava radnika.
Najvažnije izmjene, u odnosu na do sada važeći Pravilnik (NN66/10) odnose se na izmjenu odredbe koja se odnosi na članak 3. (PODACI O RADNICIMA) u kojem je dodan novi stavak 2. kojim je propisano da poslodavac u evidenciji općih podataka o radnicima nije obvezan voditi podatke koji kod radnika ne postoje. Do sada to nije bio slučaj i poslodavac je bio obvezan voditi podatke o radnicima koji ne postoje, tj. ne ostvaruju se, (primjerice: trajanje rada u inozemstvu).
Jedna od važnijih promjena koja će poslodavcima olakšati vođenje evidencije, a koja se odnosi na PODATKE O RADNOM VREMENU RADNIKA , proizlazi iz nove odredbe čl. 8. st. 2. Naime, prema ovoj odredbi poslodavci su podatke koji se odnose na početak i završetak rada (čl. 8. st.1. točka 3. i 4.) obvezni voditi samo ako je obveza njihovoga vođenja ugovorena kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu i tada su ih poslodavci obvezni evidentirati najkasnije na završetku sljedećeg radnog dana za prethodni radni dan, a u slučaju da neki od tih podataka do tada nije poznat, poslodavci će ih evidentirati odmah po saznanju istih.
Isto tako, a radi olakšanja vođenja evidencije, u čl. 8. Pravilnika dodan je novi st. 3. iz kojeg proizlazi da poslodavac u evidenciji o radnom vremenu nije obvezan voditi podatke iz čl. 8. st. 1. Pravilnika, koji u razdoblju odnosno mjesecu za koje se plaća ili naknada plaće isplaćuje kod radnika ne postoje.
Bitno poboljšanje Pravilnika, vezano uz naprijed navedeno, je i odredba čl. 9. Pravilnika prema kojoj se evidencija o radnom vremenu radnika iz članka 8. Pravilnika vodi uredno i razumljivo po razdoblju odnosno mjesecu za koji se plaća ili naknada plaće isplaćuje, a poslodavaca je obvezan istu popuniti najkasnije sedmog dana od dana za koji se podaci popunjavaju osim u slučaju iz članka 8. st. 2. Pravilnika (tj. samo ako je obveza vođenja podataka o početku i završetku rada ugovorena kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu), kada je istu obvezan popuniti na završetku sljedećeg radnog dana za prethodni radni dan.
Do sada je poslodavac bio u obvezi podatke o radnom vremenu popuniti na završetku radnog dana radnika, što je vrlo često u praksi bilo nemoguće.
Novim Pravilnikom više nije propisana obveza posebnog evidentiranja: sati provedenih na službenom putu, sati terenskog rada, sati neplaćenog dopusta, sati rada iz pripravnosti, dok se podaci o vremenu rodiljnog i roditeljskog dopusta ili korištenja drugih prava sukladno posebnim propisima ubuduće trebaju voditi u dijelu evidencije koji se odnosi na podatke o radnicima.
Dosadašnja obveza da poslodavac evidenciju mora čuvati „u poslovnom prostoru, odnosno na mjestu rada radnika“ stvarala je dosta problema te je sada ublažena odredbom čl. 8. st. 7. tj. poslodavac je dužan evidenciju o radnom vremenu imati u svom sjedištu, a ako šest ili više radnika ugovorene poslove obavlja izvan sjedišta poslodavca u izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru tijekom cijelog razdoblja odnosno mjeseca za koje se plaća ili naknada plaće isplaćuje, poslodavac je istu za njih dužan imati i u toj izdvojenoj organizacijskoj ili poslovnoj jedinici odnosno prostoru za prethodno razdoblje od najmanje jedne godine.
Isto tako, u čl. 12. Pravilnika izmijenjena je odredba o obvezi čuvanja podataka o radnom vremenu radnika pa se isti više ne čuvaju šest nego je ta obveza skraćena na četiri godine osim u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u pogledu ostvarenja prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, pri čemu bi za ostvarenje tih prava mogla biti relevantna i evidencija o radnom vremenu radnika za određeno razdoblje, ista se čuva do pravomoćnog okončanja toga spora.
U pogledu evidencije radnog vremena radnika posebno je važno podsjetiti na odredbu čl. 131. st. 4. ZOR-a kojom je propisano da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi tu evidenciju na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
Valja na kraju spomenuti i da se odredbe ovog Pravilnika ne primjenjuju na obrtnike, jer isti u smislu ZOR-a ne ulaze u pojam „radnik“ onako kako ga ZOR definira.