KVALITETAN KADAR ZA USPJEŠAN I KONKURENTAN TURIZAM

Turizam je jedna od najperspektivnijih djelatnosti u Republici Hrvatskoj, ali i globalno i vrlo važan generator novih radnih mjesta. Po svim pokazateljima značaj turizma za cjelokupni gospodarski rast je neupitan. Ovaj sektor bilježi višu stopu rasta od prosječne stope gospodarskog rasta države. Posljednjih godina puno se ulaže u podizanje kvalitete i izgradnju turističkih kapaciteta i infrastrukture, no istovremeno se treba posvetiti značaju ljudskih resursa u turizmu. Ili ulaganju i razvoju tzv. mekanih razvojnih elemenata kao što su:

kvaliteta, razvoj ljudskih resursa i poticanje inovativnosti.

Osnovne postavke:

1. KONKURENTNOST HRVATSKOG TURIZMA U VELIKOJ JE MJERI OVISNA O LJUDIMA ZAPOSLENIM U TOJ DJELATNOSTI I KVALITETITI NJIHOVOG RADA.

2. TURISTIČKA INDUSTRIJA JE ZNAČAJAN GENERATOR NOVIH RADNIH MJESTA I JEDNA OD GRANA SA NAJVEĆIM POTENCIJALOM ZA BUDUĆI RAST ZAPOŠLJAVANJA U RH

Rast zapošljavanja u turističkom sektoru članica EU proteklih je godina bila bitno veća u odnosu na druge gospodarske grane.

Za održivi razvoj turističkog sektora potrebno je razviti mjere za uspostavu ravnoteže dobrog osjećaja turista, potreba prirodnog i kulturnog okružja i razvoja, te konkurentnosti destinacije i poduzeća. Na taj način posljedično se ostvaruju: osiguranje gospodarskog rasta i blagostanja, socijalna jednakost i kohezija te očuvanje okoliša i kulture. Za ostvarenje tih ciljeva treba odgovoriti mnogim izazovima, među kojima i veoma značajnom i zahtjevnom: poboljšanju kvalitete radnih mjesta u turizmu.

Izazovi:

1. Kako osigurati kvalitetan (uslužan) kadar hrvatskom turizmu (preduvjet kvalitete usluge)?

2. kako dignuti ugled zanimanja i poslodavca ovog sektora?

HUP UUT:

A) Kadrovi u turizmu – stanje:

- Kadrovi = LJUDI su ključni faktor uspjeha u turizmu i ugostiteljstvu.

- Prema Izvješću o konkurentnosti turizma 2007 Svjetskog ekonomskog foruma (WEF: „The Travel&Tourism Competitiveness Report 2007“) Hrvatska je rangirana na 38. mjesto od obuhvaćenih 124 zemlje, dok je po konkurentnosti ljudskih resursa ili radne snage rangirana znatno slabije odnosno tek na 54. mjesto. Istovremeno su obrazovanje i usavršavanje ljudskih resursa, kao najvažniji faktori koji definiraju radnu snagu, rangirani još i slabije (56. mjesto), dok smo po dostupnosti kvalificirane radne snage tek na 71. mjestu.

- općenito nedostaju operativna i stručna znanja, te menadžerska znanja

- loš imidž strukovnih zanimanja iz ove djelanosti te posljedično slab interes i loša „početna baza – kvaliteta“ mladih koji upisuju ova zanimanja, a na tom tragu veliki problem predstavlja upravo loša situacija sa organizacijom praktične nastave i nedostatak mentorstva, stipendija i animacije radne snage kroz te oblike upoznavanja struke.

- neusklađenost obrazovnog sustava s realnim potrebama ovog sektora, pa su mnoga radna mjesta i „nova zanimanja“ u ovoj struci nepokrivena formalnim obrazovanjem, a neka i neformalnim oblicima obrazovanja (npr. animatori, wellness djelatnost, specifične vrste kuhinja – kuhari specijalisti, područje avanturističkog turizma, zdravstvenog turizma..raste potreba za „međusektorskim“ zanimanjima).

- pored srednjoškolskog strukovnog obrazovanja i formalnog obrazovanja na fakultetima, dodatna usavršavanja i obrazovanja ove struke relativno su loše zastupljena, a ista se ostvaruju kroz: Narodno sveučilište; Strukovna udruženja (HUH, HOK I sl.); razne privatne obrazovne institucije i IN-Company (najvećim dijelom prepoznata važnost kod velikih hotelskih kuća, koje najviše ulažu u trajno usavršavanje i obrazovanje na ovaj način!)

- rastuća potreba za uvozom radne snage iz inozemstva, a prema rezultatima ankete među članstvom za potrebe uvoza radne snage u 2008. g., prema kojima je najizraženija potreba ili deficit radne snage za zanimanja kuhar, konobar, sobarica (pomoćno osoblje), maser i somelier.

- radna snaga je nefleksibilna, nemobilna i nemotivirana, a istovremeno su i razina radne etike i produktivnost rada na relativno niskoj razini (razina plaća raste brže od razine produktivnosti)

- izrazito sezonski karakter, što potvrđuje i veliki broj sezonskih radnika (20.000 – ili cca. 50 % od broja stalno zaposlenih radnika u turizmu) i prosječna niska iskorištenost smještajnih kapaciteta 40 %.

B) Kadrovi u turizmu – projekti u tijeku:

- Reforma strukovnog obrazovanja – CARDS 2003; pri Agenciji za strukovno obrazovanje formirana Sektorska vijeća – uključenost u rad Sektorskog vijeća za turizam i ugostiteljstvo (razvoj liste i standarda osnovnih turističko-ugostiteljskih zanimanja, strukovnih kvalifikacija i kurikuluma za hrvatske strukovne škole)

- Projekt osnivanja bipartitnog centra za cjeloživotno strukovno obrazovanje za djelatnost turizma i ugostiteljstva, kojeg su uz podršku Nizozemske ambasade i njihovih konzultanata zajednički pripremili Sindikat turizma i ugostiteljstva Hrvatske (STUH) i HUP, te za isti zatražili sredstva iz MATRA fonda.

C) Kadrovi u turizmu – prijedlozi za unapređenje:

- povećanje udjela visokoobrazovanih kadrova u turizmu

- trajna edukacija kadrova na svim razinama

- podizanje imidža strukovnih zanimanja ove djelatnosti kroz razvijanje i unapređenje pozitivne prakse te animacija mladih da upišu ova zanimanja kroz upoznavanje djelatnosti (npr. prezentacije zanimanja završnim razredima osnovne škole ili uvođenje turizma kao fakultativnog ili čak obaveznog predmeta u više razrede osnovne škole).

- sustav obrazovanja usklađen sa potrebama tržišta, te planiran sukladno budućim potrebama i u koordinaciji sa svim relevantnim institucijama ( poglavito konzultiranje obrazovanog sustava na tripartitnoj osnovi)

- važno promijeniti sadržaj strukovnog obrazovanja i razviti strukovne kvalifikacije na način da se uključe suvremena znanja i vještine (komunikacijske vještine, informatička znanja, osnovna ekonomska znanja (profitna orjentiranost) i organizacijske vještine, poslovni bonton, radna etika..), te osigura njihova laka i brza prilagodba novim trendovima u svjetskom turizmu.

- razviti međusektorke programe za sve brojnija „međusektorska znimanja“ (područje zdravstvenog turizma, wellnessa, nutricionisti, ..)

- veliku važnost dati praktičnoj obuci (stimuliranje poslodavaca za mentorstva i stipendiranje te podizanje kvalitete izvođenja praktične nastave u formalnim oblicima obrazovanja).

- poticajne mjere za ulaganja u cjeloživotno obrazovanje i od strane samih radnika i samih poslodavaca (npr. poticajne mjere u okviru poreznog sustava, i sl.)

- pristupiti rješavanju predmetne problematike na svim razinama – koordinirano i planirano djelovanje upravljano iz jedne institucije, a uključujući poslodavce, sindikate, resorno ministarstvo, obrazovni sustav, lokalne vlasti i sva strukovna udruženja.

- poseban naglasak dati podizanju svjesnosti o važnosti ulaganja u cjeloživotno obrazovanje i usavršavanje kod samih radnika i poslodavca, te posljedično podizanje razine ulaganja u trajno usavršavanje i obrazovanje kadrova u ugostiteljstvu i turizmu.