Gospodarsko socijalno vijeće
- predstavnici Vlade RH
- predstavnici HUP-a
- predstavnici sindikalne središnjice
Socijalni dijalog u Hrvatskoj
1993.-1995.
Od 1993. do 1995. GSV je igrao korisnu ulogu, budući da je omogućio predstavnicima vlade i socijalnih partnera da raspravljaju o politici rada, poglavito o izradi Zakona o radu, kao i da U Hrvatskoj su temelji za razvoj socijalnoga dijaloga postavljeni Zakonom o radu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1996. Zakon je stvorio pravni okvir za razvoj slobodnih i neovisnih radničkih i poslodavačkih udruga. Zakon je ujedno jamčio i štitio pravo na slobodno udruživanje od bilo kakvog miješanja javnih tijela u unutrašnje stvari sindikata i poslodavaca. Uz to, zakon je uredio odnose između radnika i poslodavaca, uključujući i postupak bipartitnih kolektivnih pregovora te pravo zaposlenika na informiranje i konzultiranje.
Tripartitni socijalni dijalog počeo se razvijati 1993. g kad je postignut dobrovolji sporazum Vlade, Gospodarske komore (koju je poslije zamijenio HUP) i triju sindikalnih središnjica o osnivanju Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV). U tom trenutku vodile su se tripartitne rasprave o reformi radnog prava i javnog sektora te je postignu tripartitni sporazum o čitavom nizu pitanja u javnom sektoru, poput restrukturiranja javnih poduzeća.
1995.-1997.
Nakon obećavajućeg početka socijalni dijalog se našao u slijepoj ulici sve do 1997. Sporazum sklopljen 1995. nije proveden onako kako je trebao biti i došlo je do određene institucionalne zbrke između GSV-a i vijeća za socijalno partnerstvo koje se bavi javnim sektorom što je onemogućilo učinkovito djelovanje tripartitnog socijalnog dijaloga.
1997.-2000.
Godine 1997. pokrenuto je novo socijalno partnerstvo, ali njegovo djelovanje onemogućila je prevladavajuća politička klima u Hrvatskoj i napeti odnosi između sindikalnih središnjica i vlade oko pitanja reprezentativnosti.
Tripartitna suradnja između vlade i socijalnih partnera provodi se u okviru GSV-a koji je obnovljen početkom 2000. GSV se sastoji od 15 članova (5 predstavnika svake strane: vlade, sindikata i poslodavačkih udruga) i ima dvije funkcije. S jedne strane to je savjetodavno tijelo koje vladi daje mišljenje o zakonskim prijedlozima u području rada i socijalne sigurnosti, a s druge strane GSV služi kao forum za konzultacije i pregovore o tripartitnim sporazumima. Proces konzultacija između vlade i socijalnih partnera pokriva širok raspon tema kao što su politika plaća, politika zapošljavanja, sigurnost na radu, gospodarska politika i privatizacija. GSV se bavi još dvjema temama: ravnopravnošću spolova i obrazovanjem.
2001. na dalje
Što se tiče pregovora, u prosincu 2001. predstavnici oba socijalna partnera i vlade okupili su se u povoljnom ozračju i zaključili sveobuhvatni tripartitni sporazum koji se zvao „Partnerstvo za razvoj“ a odnosio se na razdoblje 2002-03. Cilj sporazuma bio je da se potakne daljnja revitalizacija i obnova nacionalnoga gospodarstva, a očekivalo se da bi to moglo povećati konkurentnost i smanjiti visku stopu nezaposlenosti.
Sporazum je imao pet priloga, a tri su se odnosila na zapošljavanje. Primjerice, prilog 3 govorio je o politici zapošljavanja, dok se prilog 2 bavio obrazovanjem i znanošću. Ostali prilozi pokrivali su druge teme, kao što su obnova i privatizacija, politika plaća i ratifikacija europskih i međunarodnih standarda. Provedba tog tripartitnog sporazuma naišla je na poteškoće, a rezultat je bilo istupanje iz sporazuma triju sindikalnih središnjica koje su bile potpisnice sporazuma, dok peta sindikalna središnjica, NHS, sporazum nije ni bila potpisala. Tri središnjice koje su odustale od sporazuma krivile su vladu za nepoštivanje obveze da brzo utvrdi sve pojedinosti i rokove vezane uz provedbu. Sad kad četiri od pet sindikalnih središnjica nisu bile obuhvaćene sporazumom, on je izgubio legitimitet. U usporedbi sa sporazumima koji su potpisani u drugim zemljama u regiji, primjerice u Albaniji i Makedoniji, koji imaju vrlo oskudan sadržaj, hrvatski je sporazum bio mnogo sveobuhvatniji i konkretniji. Moglo bi se zaključiti da je u Hrvatskoj potrebno žurno poboljšati postupak praćenja provedbe tripartitnih sporazuma kako bi se izbjeglo da ih se socijalni partneri odriču, ukoliko vlada želi izgraditi i učvrstiti povjerenje socijalnih partnera u institucije tripartitnog socijalnog dijaloga.
Izvor: Izvješće o politici zapošljavanja u Hrvatskoj, studeni 2004., Međunarodna organizacija rada i Vijeće Europe
GSV
HUP, kao socijalni partner sudjeluje u regionalnim i nacionalnom Gospodarsko-socijalnom vijeću.
U okviru naciolnalnog Gospodarsko-socijalnog vijeća djeluju sljedeća radna tijela:
- Povjerenstvo za politiku plaća i porezni sustav
- Povjerenstvo za rad i socijalnu politiku
- Povjerenstvo za kolektivno pregovaranje
- Povjerenstvo za zapošljavanje, obrazovanje i usklađivanje s tržištem rada
- Povjerenstvo za privatizaciju
- Povjerenstvo za međunarodne odnose i pripremu pritupa Hrvatske EU
- Povjerenstvo za državni proračun
- Povjerenstvo za zakonodavstvo i provedbu propisa i ostvarivanje zaštite prava
- Povjerenstvo za mirovinski i zdravstveni sustav
- Povjerenstvo za alternativno rješavanje radnih sporova
HUP ima tri predstavnika u svakom Povjerenstvu.
www.socijalno-partnerstvo.hr
ČLANOVI GSV-a:
PREDSTAVNICI VLADE RH
- Božidar Kalmeta, dipl.ing., ministar mora, prometa i infrastrukture i dopredsjednik GSV-a
- mr. Darko Milinović, dr.med., potpredsjednik Vlade RH i ministar zdravstva i socijalne skrbi
- mr.sc. Đuro Popijač, ministar gospodarstva, rada i poduzetništva
- mr.sc. Martina Dalić, ministrica financija
- Dražen Bošnjaković, dipl.iur., ministar pravosuđa
PREDSTAVNICI HUP-a
- Matko Bolanča, član Savjeta HUP-a i predsjednik GSV-a
- Ivan Ergović, predsjednik HUP-a
- Davor Majetić, glavni direktor HUP-a
- Josip Zaher, predsjednik Udruge trgovine HUP-a
- Mato Škojo, član HUP-a
PREDSTAVNICI SINDIKALNIH SREDIŠNJICA
- Mladen Novosel, predsjednik SSSH i dopredsjednik GSV-a
- Krešimir Sever, predsjednik NHS
- Vilim Ribić, predsjednik MHS
- Damir Jakuš, predsjednik URSH
- Zdenko Mučnjak, dopredsjednik HUS-a
Natrag