Davor Majetić: Krivi ljudi na pravim mjestima?

23.08.2016.

Sada je i službeno, ponovo smo u predizbornoj kampanji. Mada, kada bolje promislite predizborna kampanja zapravo traje bez prestanka zadnjih godinu dana. Kada kampanja toliko traje očekivali biste da su sve teme nekoliko puta spomenute, analizirane i predložena prava rješenja. Među temama koje se nisu spominjale, niti otvarale ima jedna koja se slučajno ili ne, gotovo uopće ne spominje, niti potiče od niti jedne političke opcije. Radi se o temi koji i kakvi ljudi bi trebali obnašati ključne i odgovorne pozicije u vođenju i upravljanju Državom, osim stranačke pripadnosti i podobnosti. A zašto je to važno? Upravo sada, bombardirani smo raznim obećanjima i programima političkih stranaka. Ne ulazeći u sadržaj svih tih programa i obećanja, kada bi programi bili čak i idealni, to neće značiti baš ništa ako nemate prave ljude, koji će predvoditi prave timove i koji će biti spremni, vješti i odgovorni, provoditi taj idealan politički program u našu svakodnevnicu. I stoga mi u HUP-u smatramo da je razgovor o programima, bez istovremenog razgovora o ljudima i njihovim nužnim karakteristikama i vještinama samo pola priča i slike. I danas ulazimo u kampanju gdje se, barem za sada, malo govori o ljudima i budućim liderima naše izvršne vlasti.
A kako je to do sada bilo? Ako izuzmemo zadnje izbore, jedinu osobu koju smo znali u vrijeme kampanje da će obnašati izvršnu vlast je bio kandidat za Premijera. A kada na kraju kampanje dođe vrijeme za imenovanje ostalih konkretnih ljudi na konkretnim pozicijama proces imenovanja je u potpunosti netransparentan i čini se pun kompromisa i nekih obećanja i stranačkih odnosa i međustranačkoj trgovanja.

No, da budemo u potpunosti korektni. U svrhu kampanja koja se vodila zadnjih godinu dana govorilo se o ljudima koji su na bili odgovornim funkcijama i poslovima. Međutim govorilo se manje o njihovom radu, propuštenim ili ne donesenim odlukama, rezultatima, timovima, a više o tome u kakvom autu se voze, koliki su im troškovi telefona, dnevnice koje su im isplaćene, te sa kime ručaju i što im rade njihovi prijatelji. Kada bi radili profil ministrice/ministra prema onome što se tražilo, pisalo u javnom prostoru onda bi idealan ministrica/ministar izgledalo otprilike ovako : plaća bi trebala biti što manja (svakako ne više od 15.000 kuna neto), treba imati mobitel ali svakako sa što manjim troškovima (naravno da svi koji imaju broj mobitela ministrice/ministra očekuju da im se ona/on uvijek javi bez obzira na troškove), da ima službeni auto srednje kategorije, po mogućnosti stariji, koji bi bilo idealno da vozi sam, da po mogućnosti ima što manje prijatelja, odnosno ne daj bože neku poslovnu prošlost, jer se neke odluke (nevažno da li dobre ili loše) mogu razumjeti kao pogodovanje prijateljima, što je nedopustivo u našem javnom prostoru. Po opisanom nije lako biti ministar i uz takve uvjete dobro raditi svoj posao, jer nema puno govora o tome što je uistinu važno a to je, da li ministrica/ministar, osim političkog mandata koji očekujemo, ima vještine i znanja raditi taj jako važan posao, te o rezultatima koje ministrica/ministar i njezin/njegov tim ostvaruju. (i shodno tome što im je sve potrebno da bi odradili svoj posao i dostigli ciljeve koje su obećali)

Primjećujete da nisam uopće spomenuo domoljublje koje je prečesto bila tema svih, pa i ove zadnje predizborne kampanje. Smatram potpuno promašeno voditi razgovor o domoljublju u kontekstu izborne kampanje. Pa za boga miloga, svaka osoba koja želi služiti hrvatskim građanima i hrvatskoj Državi, a to je bit posla Vlade i Sabora mora biti domoljub i voljeti svoju Domovinu. Stoga to očekujem od svake osobe koja želi obnašati takve ozbiljne i odgovorne funkcije, i tu nema prostora za nadmetanje i za različitost. I tu ne smije biti manjeg ili većeg domoljuba.

I zato mi kao HUP želimo ukazati, otvoriti javni dijalog u ovoj kampanji oko pitanja, što mora znati i kakav mora biti budući član hrvatske Vlade. Ono što poslodavci minimalno očekuje od svakog člana Vlade je znanje i iskustva u vođenja timova i ljudi (prečesto smo imali dojam da je Ministar cijelo ministarstvo), da razumije i ima iskustva što znači biti dio tima, i da radi timski ( gotovo svaki problem koji mi kao poslodavci imamo uključuje više ministarstva i bez timskog rada ministara u Vladi nema rješavanja niti jednog problema), da ima osnovna znanja i iskustva u resoru u kojem radi, da ima liderskih vještina, odgovornost i profesionalnost. I da spomenem, mada bi trebalo biti logično, da ima politički mandat raditi svoj posao, jer je previše bilo do sada ministara koji to nisu imali, i radi toga nisu učinili puno.

I predložiti ćemo novom mandataru da javno, prije imenovanja u Saboru, predstavi sve svoje buduće članove Vlade, njihove vrline i vještine radi kojih će oni dobiti priliku raditi tako važan i odgovoran posao. Upravo iskustvo zadnje Vlada ukazuje koliko je to važno i kritično.

Krivi ljudi ne mogu provesti odličan program, dok odlični ljudi mogu popraviti i unaprijediti loš program i učiniti ono što svi očekujemo, da služe u interesu i svim hrvatskim građankama i građanima.